Europski sud za ljudska prava je, 17. siječnja, donio još jednu presudu koja potvrđuje da Hrvatska krši ljudska prava izbjeglica i migranata. Njome je ostvaren djelić pravde za preminulo troje osoba i teško ozlijeđenog Abdejalila Daraiboua koji su se u to vrijeme nalazili u postaji i pod kontrolom granične policije, a kojima je Hrvatska povrijedila pravo na život.
Naime, Europski sud za ljudska prava je, u slučaju Daraibou protiv Hrvatske, utvrdio supstantivnu povredu prava na život zbog požara u pritvoru Postaje granične policije Bajakovo 2015. godine, koji je prouzročio ozbiljne ozljede mladog Marokanca i smrt trojice njegovih prijatelja te nepoduzimanja mjera kojima bi se zaštitio život ovih ljudi. Sud je još jednom utvrdio i kako Hrvatska ne provodi učinkovite istrage. Tako ova presuda utvrđuje i proceduralnu povredu prava na život zbog neučinkovite istrage, odnosno zbog propusta hrvatskih vlasti da procijene nedostatke koji su doveli do incidenta, isprave ih i spriječe slično po život opasno postupanje u budućnosti. Jednoglasna odluka sudaca donesena je u postupku u kojem marokanskog državljanina Abdeljalila Daraiboua zastupa odvjetnica Lidija Horvat u suradnji s Centrom za mirovne studije.
Dva tjedna nakon objave presude, 31. siječnja, Centar za mirovne studije i odvjetnica Lidija Horvat održali su konferenciju za medije na kojoj su upozorili kako se premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović na ovu, izrazito važnu, presudu protiv Hrvatske i dalje nisu oglasili ni očitovali, premda se radi o iznimno teškom kršenju jednog od najosnovnijih ljudskih prava: prava na život i to u punom opsegu.
Postupanje prema mladom Abdejalilu nakon te tragedije bilo je dodatna sramota za RH i njezine institucije. Naime, zahtjev za azilom uspio je podnijeti tek nakon kobnog požara, nije dobio adektvatnu medicinsku niti psihološku podršku nakon pretrpljenih ozljeda i nakon što je gledao strašne smrti trojice svojih prijatelja, MUP mu je opetovano negirao zahtjev za azilom te je smještan u detenciju gdje je upozoravao da trpi psihičko i fizičko nasilje policije. Naposljetku su ga hrvatske vlasti dvije godine nakon nesreće bez objašnjenja proglasile prijetnjom nacionalnoj sigurnosti pa ga 2018. deportirale u Maroko i zabranile mu ulazak u Hrvatsku na pet godina.
Ova presuda, baš kao i ona prethodna u slučaju malene Madine Hussiny i njezine obitelji, potvrđuje ono na što organizacije i institucije godinama upozoravaju: istrage u kaznena djela počinjena prema izbjeglicama i drugim migrantima su neučinkovite, što pokazuje sustavnost kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, a institucije koje trebaju štititi vladavinu prava i ljudska prava ne rade svoj posao.
Ono što proizlazi iz obje presude jest da policija i nakon što je došlo do smrti i povreda ljudi, nakon što je došlo do teških povreda njihovih prava i to dok su bili u rukama same policije, nije učinila korake da tim osobama naknadno pruži zaštitu i sigurnost. Naprotiv, iz navedenih slučajeva vidljivo je da je postupanje nadležnih institucija za cilj imalo odvratiti ih od ostvarivanja prava, staviti ih u situacije zbog kojih im je bilo nemoguće ostati u Hrvatskoj i onemogućiti im pristup sustavu azila, ali i pristup pravnim lijekovima kojima bi mogli zaštititi svoja prava.
Činjenica da je Europski sud ove povrede utvrdio u 2022. i 2023. godini, jasno potvrđuje da Hrvatska nije ispravila sustavne probleme koji omogućuju sustavno kršenje ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata.
Dansko vijeće za izbjeglice u 2022. je zabilježilo ukupno 3461 nezakonito protjerivanje iz Hrvatske u BiH. U prvom mjesecu 2023. godine, No Name Kitchen upozorava na porast nasilja i pushbackova usprkos znatnom smanjenju broja izbjeglica u Unsko-sanskom kantonu.
Zbog značajnog smanjenja broja osoba u pokretu koje se nalaze u Zagrebu, uklonjen je šator koji je u studenom postavljen kako bi osobe imale pristup toplom obroku. Rijeka i dalje bilježi nove dolaske. Nigdje u Hrvatskoj, međutim, niti više od pola godine od prvih zahtjeva aktivista, državne i lokalne vlasti nisu pronašle rješenje za privremen smještaj kako osoba u pokretu tako ni drugih osoba koje su u stanju beskućništva.
KlikAktiv je objavio novi izvještaj o formalizaciji prisilnog protjerivanja izbjeglica upotrebom Sporazuma o readmisiji u prisilnom proterivanju na srpsko-rumunjskoj granici. Naime, rumunjske vlasti deportiraju u Srbiju tražitelje azila koji su prethodno deportirani u Rumunjsku iz druge članice EU-a na temelju Dublinskog sporazuma. U ovom izvješću prikazali su slučaj S.A. iz Sirije, koji je temeljem Dublinske uredbe deportiran iz Austrije u Rumunjsku, da bi odmah potom bio deportiran iz Rumunjske u Srbiju temeljem Sporazuma o readmisiji. Istu praksu zabilježili su i kod slučajeva vraćanja temeljem Dublinskog sporazuma iz Njemačke, Belgije i Slovačke, gdje tražitelji azila također nisu imali učinkovit pristup azilu u Rumunjskoj, već su odmah deportirani u Srbiju. Međutim, ovi tražitelji azila nisu imali pristup proceduri traženja azila ni u Srbiji, već su gurnuti “u ruke” krijumčarskih mreža.
Pravda za izbjeglice izborena je na Europskom sudu za ljudska prava i protiv Mađarske. Naime, 2016. godine je 22-godišnji mladić izgubio život uslijed nasilnog nezakonitog protjerivanja koje su provele mađarske vlasti. Mađarske su vlasti, baš kao i hrvatske, propustile provesti učinkovitu istragu. Sud je u slučaju Alhowais protiv Mađarske utvrdio da mađarske vlasti nisu učinile ništa kako bi zaštitile život čovjeka koji je očito bio u opasnosti, nisu upotrijebile adekvatan sustav spašavanja duž dionice rijeke za koju se zna da je opasna i gdje su znale da izbjeglice često pokušavaju prijeći, a nisu ni učinile sve što mogu da spase unesrećenog čovjeka u ovom konkretnom slučaju. Sud je također utvrdio kršenjem Konvencije to što istražno tijelo nije valjano obavilo svoj posao te je propustilo istražiti okolnosti slučaja u vezi sa smrću i policijskim napadom. Sud je također presudio da se pitanje jesu li naš klijent i njegov brat prije smrti bili izloženi nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ne može utvrditi izvan razumne sumnje upravo zato što je istraga koju su provele mađarske vlasti bila neadekvatna. Pokojnikovog brata u postupku pred Sudom zastupa Mađarski helsinški odbor.
