23. rujna 2022. navršavaju se dvije godine od objave prijedloge Novog Pakta EU o migracijama i azilu, kojeg je Europska komisija predstavila kao priliku za svježi početak. Period pregovora o pojedinim dijelovima Pakta koji je obilježen odugovlačenjem ukazuje na kompleksnost samog procesa donošenja ove važne migracijske politike EU, a ne daje naslutiti da će ona u nadolazećem periodu biti obuhvaćena solidarnošću prema samim ljudima u pokretu kao niti kreiranjem politika koje će biti učinkovite i održive. Mreža Euromedrights je ovim povodom objavila priopćenje u kojem navodi da su ljudska prava izbjeglica i drugih migranata i dalje kršena, a smrtna stradanja na granicama EU i dalje naša svakodnevica. Predloženi Pakt najavljuje mogućnost otvaranja prescreening centara na vanjskoj granici EU, što je i mogućnost za Hrvatsku iako o istome zasad nema riječi. Mreža Euromedrights je izradila simulaciju EU Pakta za Italiju i Španjolsku koje su (kao i Hrvatska) na vanjskoj granici EU – grafički prikaz o tome kako bi stanje izgledalo da je EU Pakt tijekom 2020 i 2021 bio u primjeni.
Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju malene Madine Hussiny označila je važan korak u dostizanju pravde za zaštitu ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, no ona ne smije ostati mrtvo slovo na papiru – istakli su u svojem priopćenju Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava povodom dostave prijedloga mjera Odboru ministara Vijeća Europe u svrhu zaustavljanja prakse nezakonitih protjerivanja i zaštite ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata u Republici Hrvatskoj. Prijedlog mjera uključuje poziv da, s obzirom da su povrede dio sustavnog i kompleksnog problema, Odbor ministara prati implementaciju u procesu pojačanog nadzora, da se osiguravaju učinkovite istrage, puna neovisnost i učinkovitost mehanizma za nadzor rada policije u području migracija, pristup Uredu pučke pravobraniteljice podacima i prostorima u kojima su osobe lišene slobode, pristup besplatnoj pravnoj pomoći osobama u procesu povratka i njihovog neometanog kontakta s odvjetnicima i udrugama te zaštita branitelja ljudskih prava od kriminalizacije solidarnosti.
Promjene u migracijskim kretanjima posljednjih mjeseci su vidljive u raznim zemljama EU, pa tako i u glavnom gradu Hrvatske – gdje oko glavnog željezničkog kolodvora vidno boravi velik broj izbjeglica i drugih migranata. Prema navodima iz medija koji su razgovarali s nekim osobama koje borave u parku ispred željezničkog kolodvora, prilikom ulaska u Hrvatsku – osobe dobivaju rješenje u kojem stoji da imaju 7 dana da napuste Hrvatsku i Europski gospodarski prostor. Jutarnji list ističe: “Kako neslužbeno doznajemo, jer policija se oko ovog problema oglašava šturim priopćenjima, na terenu stvari izgledaju ovako: kad policajac primjeti migranta na javnoj površini on ga legitimira. Ako takav ima osobne dokumente, on ga zapiše i na licu mjesta mu uruči opomenu da zemlju mora napusititi u roku sedam dana. One bez dokumenta pokupi policijska marica i prebacuje u Centar za strance gdje se utvrđuje njegov identitet i mjesto ulaska u Hrvatsku. Ako i kad to utvrde, vraćaju ga na granicu zemlje iz koje je ilegalno ušao. To su Srbija ili Bosna i Hercegovina.” Osim u Zagrebu, velik broj osoba u pokretu zamijećen je i u Pazinu – o čemu je pisao Glas Istre, a oglasio se i sam Grad Pazin u čijem je priopćenju naglašeno: “Gradonačelnica poziva građane i građanke Pazina na strpljenje, oprez, ali i razumijevanje. Događa nam se nešto što se mjesecima i godinama prije događalo brojnim sredinama u Hrvatskoj, gdje lokalno stanovništvo, lokalna vlast, ali i sami migranti, trpe zbog europskih i nacionalnih politika koje nisu pružile adekvatna i sustavna rješenja”. Ovo ne da se samo događa u Hrvatskoj, nego se već niz godina događa i u drugim zemljama EU. Na francusko-talijanskoj granici u okolici talijanskog grada Ventimiglia slične situacije su tema još od 2015.godine, a pravne analize ukazuju na to da se situacije nije poboljšala ni danas već se pravo koristi kako bi se sustav azila derogirao. Ideja Novog Pakta EU o migracijama i azilu sigurno je svoje uporište imala u situacijama s kakvima se suočavaju gradovi poput Ventimiglie i možda Pazina, ali učinkovito rješenje dosad nije ponudila. Jednako tako se EU planira boriti protiv krijumčara i trgovanja ljudima, a upravo svojim restriktivnim politikama koje ljudima ne nude sigurne i legalne puteve – iste tjera da koriste usluge krijumčara te izlaže riziku trgovanja ljudima, što je posebice opasno za djecu u pokretu (o čemu je u svom izvještaju pisao Save the Children).
Odlučiti se otisnuti na opasno putovanje u potrazi za sigurnim životom je hrabar čin pojedinca, a za one koji isto uspiju pronaći život u egzilu dugo može biti agonija. Svoje priče podijelili su istraživači iz razičitih zemalja koji su zbog svoje sigurnosti morali otići u egzil.
Solidaran, dugoročan i održiv sustav azila, koji poštuje ljudska prava, kao i alternativni sigurni i legalni putevi su načini s kojima ranije opisane agonije tijekom migracijskih kretanja možemo transformirati za cjelokupne zajednice; a ljudske živote učiniti dostojanstvenima. Dok toga nema – treba nam veće i jače solidarnosti na ulicama, u kvartovima i gradovima: mi smo ti koji možemo mijenjati praksu, a potom i politiku. Pitanje je: usudimo li se!?