Započinjemo izvještaj najavom kako turski predsjednik Erdogan dolazi u posjet Hrvatskoj od 7.-8.9., gdje će se sastati s premijerom i predsjednikom, i usto blokirati većinu prometa i normalnog funkcioniranja glavnog grada. Erdogan osim u Zagreb odlazi i u Sisak, gdje će sudjelovati na otvaranju džamije i islamskog kulturnog centra. Nažalost, naši političari – umjesto da tematiziraju brojna kršenja prava koje čini turska država na čelu s Erdoganom kako prema političkoj opoziciji, novinarima, aktivistima, tako i prema etničkim manjinama poput Kurda, biraju smjer dodvoravanja diktatorima. Prema statističkim pokazateljima MUP-a, u prvih 6 mjeseci 2022. godine Turska je bila druga zemlja po brojnosti osoba koje su u RH zatražile azil, a u Hrvatskoj trenutno živi veći broj Turaka, kao i Kurda koji imaju status azila. Ta činjenica postaje posebno problematična kada znamo da će Erdogana u Sisku dočekati muftija Mešihata Islamske zajednice, no istovremeno i predsjednik udruge koja je zadužena za rad na integraciji izbjeglica, pa tako i u Sisku.
Sve je više izbjeglica u Bugarskoj – te su trenutno dva izbjeglička centra blizu bugarsko-turske granice prenapučena ljudima. Planira se tako nadodati još nešto više od tisuću mjesta uspostavom kontejnerskih smještaja u zatvoreni centar u Lyubimetsu, a upitno je i hoće li se zasada otvoreni kamp u Pastrogoru prenamijeniti u kamp zatvorenog tipa. Bugarske vlasti pak zatvorile su više skupina afganskih izbjeglica u zadnjih tjedan dana, te se najavljuje slanje dodatnih 300 službenika na granice zbog porasta broja ljudi na granicama, te nadolazećih izbora u 10. mjesecu.
Raste i broj izbjeglica na graničnim prijelazima između Mađarske i Srbije, a upravo ovih dana organizacija Klikaktiv javlja kako raste i nasilje i ponižavanje – te donose i priču mladog Marokanca kojeg su, zajedno sa skupinom ostalih izbjeglica, prije par dana blizu granice mađarski policajci opkolili, tukli i oduzeli im stvari – a njemu su s mašinicom za brijanje napravili križ na glavi. Kako zaključuje Klikaktiv, selektivnost Europe nije teško vidjeti – s jedne strane humanitarni koridori za poželjne izbjeglice, a s druge strane žilet žica i široki asortiman nasilja i ponižavanja za one označene kao nepoželjne.
U Nizozemskoj, jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu, već duže vrijeme vlada kriza nedovoljno dostupnog smještaja za tražitelje azila i izbjeglice, pa je tako nedavno u Estoniji pripremljen za plovidbu brod na kojem se planira smjestiti oko 1000 osoba za koje trenutno nema drugih opcija smještaja. Brod bi se trebao usidriti u nizozemskoj općini Velsen, iako se tamo javlja otpor prema tom rješenju te još uvijek ne postoji datum isplovljavanja. Novije vijesti pokazuju neke pomake – pa je tako 400 muškaraca prošli tjedan evakuirano iz prenapučenog i opasnog po zdravlje Ter Apel prihvatnog centra u druge centre diljem zemlje gdje će se smjestiti i početi s azilnim postupkom. No mnoge izbjeglice ostaju u Ter Apelu zbog straha da će izgubiti mjesto u registraciji njihovih slučajeva, a prije tjedan dana u Ter Apelu umrlo je tromjesečno dijete u još nerazjašnjenim okolnostima. Dobru analizu političke situacije koja je dovela do ove smještajne krize donosi Deutsche Welle.
U Ujedinjenom Kraljevstvu grupa koja se bori za pravo na privatnost, Privacy International, uložila je pritužbu protiv ministarstva unutarnjih poslova (Home Office), zbog intruzivnih tehnologija nadzora nad izbjeglicama koje u zemlju ulaze putem iregularnih puteva. Ministarstvo je pokrenulo pilot projekt praćenja ljudi koji dolaze s brodovima putem narukvica za gležanj istog tipa kojeg koriste za praćenje osoba unutar kaznenog sustava, s idejom da se osobe prate 24 sata na dan i to na neograničeno vrijeme. Dodatan cilj je, kako kažu, pratiti osobe kojima je namijenjena prisilna deportacija u detencijske centre u Ruandi, još jedan prljavi sporazum UK-a o kojem smo pisali i u prijašnjim izvještajima. Privacy International pak tvrdi kako je praksa intruzivna, nelegalna i prijeti osnovnim pravima na privatnost koja moraju moći uživati svi u UK-u. Govoreći općenito o nadzoru i detenciji, usmjerujemo na publikaciju IDC-a (International Detention Coalition) koja govori o alternativama detenciji, a u kontekstu hrvatske upućujemo na publikaciju Alternative migracijskoj detenciji: pregled prakse u EU uz preporuke za razvoj modela u RH, koja temu detencije i alternative istoj postavlja u hrvatski kontekst.
Prva grupa izbjeglica preseljena je iz Italije u Francusku u sklopu “dobrovoljnog mehanizma solidarnosti”, novog sustava EU koji se gura u sklopu novog Pakta o azilu i migracijama – i koji je dogovoren na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove 21. lipnja, s idejom da države koje su “najpogođenije” migracijskim tokovima dobivaju podršku – bilo u preseljenju ljudi ili financijama, od drugih država članica. Francuska je tako jedna od zemalja koja je pristala na ovaj mehanizam, obvezujući se prihvatiti 3,000 ljudi na godinu, zaista mizernu brojku s obzirom na broj ljudi koji dolazi na granice Europe tražeći zaštitu.
Završit ćemo ovaj izvještaj prijedlogom njemačke ljudskopravaške organizacije Pro Asyl koja traži uspostavljanje prava boravka za sve žrtve rasnog nasilja – zahtjev dolazi povodom 30 godina od rasističkih pogroma protiv vijetnamskih i romskih zajednica u Rostocku, gdje je 1992. godine nekoliko stotina desnih ekstremista i neonacista napalo prihvatni centar i stambenu zgradu gdje su živjeli ljudi, dok su tisuće stanara i susjeda navijali i podržali nasilje koje je uključivalo i Molotovljeve koktele i bacanje kamenja. Kako ističe Pro Asyl, prihvatni centri u Njemačkoj i dan danas su česta meta nasilja rasista, te je njihov zahtjev i abolicija masovnog prihvata u centrima budući da služe kao mete desničarskog terora i produbljivanja stereotipa, te za preseljenje ljudi u različite lokalne sredine.
