Prošloga tjedna na slovensko-hrvatskoj granici uhićena je Aya Niazova, ruska aktivistica iz Turkemistana, članica benda Pussy Riot, na temelju Interpolove tjeralice iz 2002.godine. Sa svojim hrabrim prijateljicama i kolegicama iz kolektiva Pussy Riot došla je u Hrvatsku kako bi u sklopu turneje po Europi prikupile sredstva za bolnicu u Kijevu. No, na granici ju je hrvatska policija uhitila na temelju notifikacije tjeralice iz 2002 koju je izdao Turkmenistan. Nekoliko dana prije uhićenja u Hrvatskoj, Aya je uhićena i u Sloveniji, gdje je sudac zaključio da se radi o grešci, te je ubrzo puštena na slobodu. Ayi u Turkmenistanu prijeti rizik od političkog progona, rizik nepravičnog suđenja i mučenje te sasvim moguće i smrt. Ono što je u cijelom slučaju paradoksalno jest činjenica da je ona svoju kaznu za djelo koje joj se u tjeralici stavlja na teret već izvršila, odnosno provela je čak šest godina u ruskom zatvoru. Tjeralica je, po svemu sudeći zastarjela ili je nezakonita jer se nikog ne može goniti dva puta za istu stvar. O ovom slučaju reagirao je i Amnesty International te tražio da se Ayu ne izruči. Amnesty International je dokumentirao brojne slučajeve u kojima su vlasti Turkmenistana podizale optužbe na temelju izmišljenih ili nepouzdanih dokaza. Branitelji ljudskih prava i politički disidenti redovito su podvrgnuti mučenju i drugom zlostavljanju u Turkmenistanu. Zbog načela zabrane vraćanja (“non-refoulement”), ne postoji zakonit način da Hrvatska Ayu izruči Turkmenistanu, jer će ju time zasigurno uputiti u mučenje i vrlo moguće – smrt. Nakon što je odvjetnica Aye, Lina Budak, uložila žalbu na rješenje o određivanju ekstradicijskog pritvora – Aya je u petak 03.06. puštena na slobodu!
Europski sud za ljudska prava donio je još jednu važnu presudu za zaštitu života izbjeglica i drugih migranata na području EU. Sud je presudio kako je Mađarska kriva za nehumano i degradirajuće postupanje prema izbjegličkoj obitelji (4 djece, trudna majka i otac) iz Iraka koja je skoro 5 mjeseci tijekom 2017.godine boravila u tranzitnoj zoni između Srbije i Mađarske. Mađarski Helsinški odbor, koji je zastupao obitelj, istakao je kako je u tretmanu prema ovoj obitelji Mađarska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima te je dužna obitelji isplatiti naknadu štete u iznosu od 15 500 eura. Barbara Poharnok, odvjetnica obitelji, istakla je kako presuda ne može izbrisati traumu koju je obitelj pretrpila, ali dokazuje kako je postupanje Mađarske bilo nehumano i degradirajuće. Ova presuda još jednom potvrđuje (uz presudu iz svibnja 2020) kako su mađarske tranzitne zone defacto nezakonita detencija; ali i da detencija nije rješenje za upravljanje migracijama.
Sljedeći tjedan (09. i 10. lipnja) će ministri pravosuđa i unutarnjih poslova EU razgovarati o prijedlogu novog Zakonika o schengenskim granicama. 40 europskih organizacija je u zajedničkom priopćenju iskazalo zabrinutost za izmjene koje su planirane novim prijedlogom zakonika zbog ozbiljnog rizika za ugrozu prava na pristup sustavu azila te ozbiljnih kršenja temeljnih prava. Jedan od prijedloga zakonika je zadržavanje osoba u detenciji na granici – ranije spomenute presude ESLJP već su dokazale kako je takva praksa nezakonita, rasistička i problematična.
Praksa eksternalizacije sustava azila imat će svoju premijeru sredinom lipnja ove godine, kada će bivša članica EU – UK, odraditi prvi let prijevoza tražitelja azila iz UK u Ruandu, gdje su otvorili Prihvatilišta za tražitelje azila izvan teritorija. Ovaj potez su još proljetos osudile organizacije poput ECRE, UNHCR, Britansko vijeće za izbjeglice. Nejasno je kakav će tretman osobe koje budu prebačene u Ruandu imati tijekom boravka, a niti hoće li tako lako moći do UK ukoliko im azil bude odobren – prenosi Infomigrants.
Italija je tijekom pandemije izazvane koronavirusom koristila brodove za karantenu osoba koje su dolaze na teritorij. U primjeni je bilo 5 brodova koji su plovili Sredozemnim morem, a s krajem svibnja ove godine ova praksa, koja je trajala dvije godine, je ukinuta.
Prošlo je skoro 10 mjeseci otkad su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu te iako je velik broj osoba evakuiran iz zemlje – ostali su mnogi koji se dan danas nadaju da će također imati priliku da napuste zemlju. Njemačka vlada odobrava ulaz u zemlju osobama koje apliciraju za vize – u posljednjim mjesecima u zemlju dolazi oko 200 osoba tjedno iz Afganistana, a Njemačka je dosad izdala oko 18 000 viza.
Europa je osobama koje su morale napustiti Ukrajinu, za razliku prema osobama iz Afganistana, odobrila slobodan ulaz na područje EU, pristup privremenoj zaštiti te omogućila slobodu kretanja. Iako je to bio veliki presedan u europskoj migracijskoj politici – u brojnim zemljama EU osobe iz Ukrajine se susreću s brojnim izazovima, predrasudama i diskriminacijom. Sve je jasnije da borba za bolje uvjete života, izgradnju integracijskog sustava, prihvaćanje i pristup izbjegličkoj zaštiti – treba biti jedna borba koja vrijedi za sve koji bježe zbog životne ugroze: bez obzira na to odakle dolaze.
