Rat u Ukrajini ne jenjava, te je od njegovog početka već dva milijuna ljudi pobjeglo iz Ukrajine u okolne zemlje, kako izvještava UNHCR, a taj broj mogao bi porasti i više od trostruko. S obzirom na to da su mnoge izbjeglice koje bježe iz zemlje žene i djeca, organizacije ističu kako ih brine mogući porast u slučajevima trgovanja ljudi i posljedično eksploataciji i prisiljavanju na prostituciju, te da već postoje izvještaji oko pokušaja pristupa trgovaca ljudima ženama na željezničkim i autobusnim postajama. U prošlom izvještaju Inicijativa je pisala o slučajevima rasizma na granicama usmjerenog prema osobama crne boje kože, kao i drugim rasnim manjinama, koji su pokušavali bježati iz zemlje. U ovom izvještaju ističemo i dodatnu razinu: ukrajinski Romi koji su uspjeli pobjeći u Moldaviji suočavaju se sa segregacijom, te su smješteni u etnički odvojene centre samo za Rome, a zatim prevoženi do sljedeće granice. Čak i u izbjeglištvu, segregacija Roma ostaje konstanta europskog društva.
Kao što je Inicijativa pisala i u prijašnjim izvještajima, europski odgovor na ljude koji bježe od ovog rata puno je više pun dobrodošlice, pa se tako na europskoj razini prvi put aktivirala Direktiva za privremenu zaštitu. Ovakva solidarnost, iako važna u ovom teškom trenutku za Ukrajince, uglavnom je izostajala, ili postojala u puno manjoj mjeri i samo selektivno usmjerena za neke druge populacije koje su bježale od drugih konflikta i političkog ugnjetavanja. U isto vrijeme vidimo i potpuno suprotno od navodne europske otvorenosti i dobrodošlice prema drugima koji bježe od diktatorskih režima, ratova i ubijanja, klimatskih promjena u kojima nestaju čitave zajednice – svaki dan na granicama Europe ljudi druge boje kože trpe policijsko nasilje, sveopću dehumanizaciju, strukturni rasizam sažet u viznim i azilnim režimima, te umiru pod palicama napredne Europe. Upravo dva dana prije početka rata, na granici s Poljskom pronađeno je još jedan mrtav čovjek – no budući da je to bio muškarac koji je bježao iz Jemena, njegova smrt ne puni novinske stupce, bez obzira na to što se i u njegovoj zemlji od 2014. događa rat i ogromna humanitarna katastrofa. Važno je nazvati stvari onime što one jesu – a trenutno je jasnije nego ikad da svjedočimo rasizmu i selektivnoj solidarnosti koja je usmjerena samo prema nekima, dok su mnogi drugi zbog svoje boje kože i zemlje porijekla, a i spola i dalje demonizirani i nemaju priliku ostvariti sigurnost. Detaljniji osvrt na temu europskog licemjerja čitajte u novom članku Ivane Perić u Novostima.
Republika Hrvatska aktivirala je Direktivu o privremenoj zaštiti time što je Vlada u ponedjeljak prihvatila Odluku o uvođenju privremene zaštite u Hrvatskoj za raseljene osobe iz Ukrajine. Hrvatska je odlučila pružiti podršku tisućama Ukrajinaca koji su došli u Hrvatsku, vidjeli smo aktivaciju prihvatnih centara kako na državnoj, tako i na lokalnim razinama, koordinaciju različitih državnih i javnih tijela, aktivaciju velikog broja građana, organizacija. Već sada sustavno se razmišlja o mjerama integracije, vrtićima, pristupu školama…Poruka je jasna: hrvatski sustav može prihvatiti veći broj izbjeglica i humano ih primiti i planirati kvalitetan sustav integracije, ali samo onda kada te izbjeglice odgovaraju našim kriterijima. Pozivamo da Hrvatska bude zemlja dobrodošlice za sve, te da radi na mjerama boljitka svih njenih građana, uključujući i izbjeglice bez obzira na zemlju njihovog porijekla ili boje kože.
Završit ćemo ovaj izvještaj dobrom vijesti – Mehdi, iranski izbjeglica koji je devet godina bio prisilno zatvoren u australskoj detenciji, iako nikada nije napravio ništa protuzakonito, konačno je slobodan – te je otputovao u SAD putem programa preseljenja. Mehdi, koji je kroz godine zatvoreništva postao borac za svoja prava i prava svojih prijatelja u detenciji, i dalje ističe da bez obzira na to što je izašao, neće biti sretan dok mu se ne pridruže svi njegovi prijatelji, te je poručio da nema slobode dok svi nisu slobodni.
