Europska unija je na nedavno održanom europsko-afričkom summitu dala naznačiti kako planira svoje prakse eksternalizacije, osim na sustav azila, primjenjivati i na segment graničnog upravljanja. Pokazao je to i posjet Ylve Johansson Senegalu, gdje je tamošnjoj vladi ponudila sporazum o suradnji s Frontex-om: Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu. Johansson je na medijskoj konferenciji u Dakru istakla kako bi se suradnja odnosila na zaustavljanje krijumčarenja migranata, postavljanje časnika za vezu te korištenje opreme za nadzor. Čeka se reakcija senegalskih vlasti, a ako pristanu – ugovor bi se mogao sklopiti do ljeta 2022.godine. Johansson je istakla kako bi to bio prvi put da bi Frontex djelovao izvan teritorija EU. Ovaj smjer europske politike je izuzetno opasan jer, ne samo da je neo-kolonijalan, nego unosi novu dimenziju eksternalizacijske politike EU koja se dotiče nadzora granica koje nisu u nadležnosti EU. I k tome još sve u vrijeme ozbiljnih optužbi za sudjelovanje u nezakonitim i nasilnim protjerivanjima izbjeglica i drugih migranata s teritorija EU. Ozbiljno nepovjerenje u djelovanje Frontexa uskoro bi mogli iskazati i građani Švicarske koji planiraju referendum o prekidu financiranja djelatnosti Frontex-a.
Daljnje prakse nezakonitog postupanja prema izbjeglicama i drugim migrantima opisuje novi izvještaj mreže Border Violence Monitoring – koji se osvrće na period siječnja 2022. Prikupljeno je 29 svjedočanstva koja govore o 344 osobe u pokretu na području Balkana – o Rumunjskoj, Srbiji, Hrvatskoj, BIH, Grčkoj, Turskoj. Izvještaj naglašava kako zemlje EU unutar ove regije koriste sistemsko nasilje ne bi li utjecale na promjene migracijskih kretanja. Praksa je slična kako u EU zemljama, tako i u onima izvan EU – što samo pokazuje kako bi novi prijedlog EU o proširenju djelovanja Frontexa na područje afričkog kontinenta, proširio ovu okrutnu praksu.
Odvjetnica obitelji Madine Hussiny, žrtve nezakonitog protjerivanja hrvatske policije, Sanja Bezbradica Jelavić postala je članica Europskog odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja, poznatog kao CPT. Sanja Bezbradica Jelavić je odvjetnica s velikim iskustvom u području zaštite ljudskih prava u Republici Hrvatskog zbog čega je ova vijest uvelike važna – njeno iskustvo i rad zasigurno će doprinijeti radu CPT-a.
Život u Republici Hrvatskoj je za izbjeglice i druge migrante izazovan zbog niza prepreka koji postoje u institucionalnoj praksi. Iako je Hrvatska imala dobrih 18 godina (prvi Zakon o azilu stupio je na snagu 2004.) da integracijsku praksu izgradi, prilagodi i unaprijedi – izazovi su i dalje prisutni, a političke volje nedostaje više nego ikad. Na sreću volja postoji u ljudima i baš oni svojom upornošću najviše mijenjaju praksu i društvo. Jedan takav primjer je Yazdan Fayaz – kome je Hrvatska dala da se školuje za medicinskog tehničara, ali mu neće dati da se zaposli u struci za koju se školuje: jer nema hrvatsko državljanstvo. Hrvatski zakon propisuje da u državnim ustanovama mogu raditi samo osobe s hrvatskim državljanstvom, zbog čega je Yazdan pokrenuo peticiju prikupljanja potpisa za primitak u hrvatsko državljanstvo – jer smatra da je njegovo zaposlenje u struci od interesa za Republiku Hrvatsku. Yazdanova borba je borba za sve izbjeglice i drudge migrante – podržite ga: jer će vas jednoga dana možda upravo Yazdan njegovati dok ste na oporavku u bolnici.
