Započinjemo ovotjedni izvještaj donoseći osvrt ljudskopravaških aktivistkinja i aktivista na činjenicu da je hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova nakon tromjesečne suspenzije vratilo u službu policajce koji su na novinarskim videosnimkama koje su uzburkale kako hrvatsku, tako i europsku javnost, zabilježeni kako tuku i ilegalno protjeruju izbjeglice s hrvatskog teritorija.
U prošlom izvještaju pisale smo o francuskom predsjedanju Vijećem EU te smjeru u kojem žele voditi pitanje migracija u Europi, a prije nekoliko dana na informalnom sastanku u Lilleu dogovoren je prvi datum sastanka novouspostavljenog Schengenskog kriznog vijeća, nastalog na prijedlog predsjednika Macrona. Ideja iza ovog vijeća jest da bi se pitanja slobodnog kretanja unutar Schengen zone trebala redovito tematizirati, na sastancima poput onih poput oko eurozone, pogotovo u kontekstu migracija, korona krize i zatvaranja granica unutar Schengena. Prvi sastanak tako bi se trebao dogoditi 3.3., kada se događa i sljedeći EU sastanak ministara pravosuđa i unutarnjih poslova. Možda bi bilo dobro kada bi se ovo krizno vijeće pozabavilo pravom krizom europskih granica: sustavnom praksom pushbackova i onemogućavanja pristupu sustavu azila izbjeglicama koji dolaze u Europu lišeni ikakvih legalnih načina i puteva za bijeg od ratova i političke opresije.
Parvin, žena iz Irana koja trenutno s izbjegličkim statusom živi u Njemačkoj, uložila je pritužbu UN-ovom odboru za ljudska prava, zbog mučenja, zlostavljanja i pushbackova koje je doživjela od stane grčkih vlasti. Njen slučaj dokumentirale su i pomogle objaviti različite ljudskopravaške organizacije poput ECCHR-a, Forensic Architecture-a, istraživačkih novinara s Goldsmiths sveučilišta u Londonu te novinara iz Der Spiegela. Njena odvjetnica smatra da su europske institucije podbacile u nošenju s ovom ilegalnom i sustavnom praksom te jasni dokazi u slučaju Parvin, no i drugih pozivaju na hitnu akciju od te iste EU. Nada se presedanu na UN-ovom odboru koji bi se onda mogao koristiti i u drugim slučajevima.
Nastavljajući s temom pushbackova i Grčke, dvanaest ljudi pronađeno je mrtvo od smrzavanja na grčko-turskoj granici prije nekoliko dana. Turski ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu optužio je grčke granične policajce za pushback, tvrdeći da su namjerno protjerali skupinu izbjeglica natrag preko granice, te pojasnio kako nekoliko ljudi koji su pronađeni nisu na sebi imali puno odjeće niti cipele, ukazujući na to da ih je netko skinuo. Ovo nije prvi put da ovaj ministar optužuje Grčku za zločine, a ovog puta izjavio je i da je i sama Europska unija nehumana i slaba jer ne reagira. Iako se slažemo s ocjenom, svakako je upitna moralnost Turske koja je kroz godine također itekako optuživana za pushbackove, nasilje i političko manevriranje s izbjeglicama, a da ni ne govorimo o turskim kršenjima ljudskih prava kako Turaka, tako i drugih manjina unutar Turske.
U prošlotjednom izvještaju također smo govorili o poljskom blokiranju francuskog prijedloga oko hitnih mjera za Poljsku, Latviju i Litvu oko pitanja izbjegličkog pristupa azilu, s obzirom na povećan broj ljudi i hitnu situaciju na granicama navedenih zemalja. No Poljska je odbila prijedlog, odbijajući prihvatiti prijedlog u kojem ljudi imaju pristup traženju azila, te je odbila rad s UNHCR-om. Poljska je krajem prvog mjeseca konačno krenula i graditi najavljivani zid na granici s Bjelorusijom, koji će zemlju koštati gotovo 400 milijuna dolara, biti visok pet i pol metara s bodljikavom žicom, i dugačak 186 kilometara, skoro pola od totalne udaljenosti granice između dvije zemlje.
Za kraj ističemo kako je talijanska organizacija ASGI na petu godišnjicu memoranduma suradnje između Italije i Libije, u suradnji s nizom talijanskih, libijskih, afričkih i europskih organizacija objavila dokument koji analizira sve problematične učinke te suradnje, s pozivom talijanskoj vladi i parlamentu, kao i međunarodnim organizacijama da je jedini način za zaštitu izbjeglica i drugih migranata u Libiji neposredno otkazivanje memoranduma i suradnje između ove dvije zemlje.
