Vijesti

Đoković u australskoj detenciji – što je s izbjeglicama koji su tamo godinama?

Europski i svjetski mediji te javnost ovih dana okupirani su prenošenjem priče o tenisaču Novaku Đokoviću, koji je zadnjih dana zadržan u australskom detencijskom centru nakon što je imao problema s odobravanjem vize pri dolasku u Australiju. Nevjerojatan interes medija, kao i prosvjedi protiv loših uvjeta i same detencije Đokovića, ne protežu se i za ostale ljude koji s Đokovićem dijele skučen i zatvoren prostor: izbjeglice od kojih su neki, poput Mehdija, u australskim detencijskim centrima nevjerojatnih devet godina. Australska izbjeglička politika jedna je od najbrutalnijih na svijetu: zatvaranje ljudi u detenciju na neodređeno vrijeme, offshore centri van australskog teritorija, nehumano policijsko postupanje, smrti zbog policijske brutalnosti, deportacije i nepoštivanje non-refoulementa, dugogodišnje čekanje na status… Nadamo se da će se fokus i empatija stavljena na Đokovićev slučaj proširiti i na ostale ljude koji gube dane u detenciji – s razlikom što Đoković iz detencije može otići, a oni ne.

No ni Europa ne zaostaje u brutalnim praksama: izvještaj inicijative Protecting Rights at Borders (PRAB) izvještava kako je gotovo 12,000 ljudi u prethodnoj godini bilo ilegalno odvraćeno tj. pushbackano s vanjskih i unutarnjih granica Europske unije, kao i informaciju da je trećina od tih pushbackova bila usmjerena prema Afganistancima, koji kao što znamo, bježe iz svoje zemlje pogođene dugogodišnjim ratom, imperijalnim pretenzijama zapada, kao i talibanskim teokratskim režimom.

Završetak 2021. donio je još zabrinjujućih statistika: nevladina organizacija Caminado Fronteras (Walking Borders) objavila je podatke o tome kako je više od 4 i pol tisuća ljudi poginulo pri pokušaju dolaska u Španjolsku, što je duplo od prošlogodišnjih brojki. To je također i najveći broj smrti od kad je organizacija počela pratiti statistike u 2015. godini. Osim toga, broj dolaska izbjeglica na grčke otoke pao je na najmanje brojke od početka političko-humanitarne krize 2015. Oko 4,000 ljudi došlo je iz Turske na grčke otoke u prošloj godini – brojka koja se bez sumnje tako smanjila zbog zloglasnog grčko-turskog dogovora, kao i sve većeg broja pushbackova koje čini grčka obalna straža.

Mađarska policija pucala je na kamion koji je prevozio 30 skrivenih putnika za koje se pretpostavlja da su izbjeglice, nakon što se kamion nije zaustavio na kontrolnoj točci. Samo u zadnjim tjednima 2021. mađarske su vlasti spriječile ulazak 2,500 ljudi na južnoj granici sa Srbijom i Rumunjskom, kao dodatak zidu na granici sa Srbijom koji su izgradili 2015. Prije neki dan i ciparska policija također je pucala na izbjeglice i druge migrante u Pafosu, kako bi ”raspršili gomilu”. Incident se dogodio u isto vrijeme kada su izbili i neredi u Nikoziji između lokalnog stanovništva i stanovništva prihvatnih kampova – Cipar je poznat po jako lošim uvjetima za izbjeglice u prihvatnim kampovima, kao i hitnom zakonu koji je zamišljen za sprječavanje tražitelja azila da stanuju u nekim dijelovima i zonama gradova, zakonu koji u praksi promovira rasnu diskriminaciju i segregaciju.

 

Foto: Aljazeera

hr Croatian
X