Ostaviti svoju zemlju jer ondje nemaš sigurnost te potom doći u nepoznatu zemlju koja ti odbija pružiti priliku za sigurnošću (iako ima zakonske obaveze učiniti isto) – to danas znači biti izbjeglica. U tom limbu traženja rješenja pitaš se – što učiniti?, kome se obratiti?, što napraviti? Ljetos je sedmogodišnja djevojčica koja se našla u toj situaciji, nedaleko od hrvatske granice u Bosni i Hercegovini, rješenje vidjela jedino u tome da ona, njen brat i majka skoče s planine i završe svoje živote. Na sreću, skočila nije. Njena majka bila je hrabra i snažna da izdrži te pronađe pomoć ljudi koji su ih zaštitili od nezakonitog i nasilnog protjerivanja iz Republike Hrvatske. Tako danas izgleda pristup sustavu azila u Republici Hrvatskoj – nije dovoljno prići policijskom službeniku ili otići do najbliže policijske postaje; već ti uz to treba zaštita od protjerivanja. Ova obitelj uspjela je stupiti u kontakt s novinarima koji su cijeli postupak traženja azila u policijskoj postaji snimili kamerama – nakon čega im je odobreno da zatraže azil te se njihov slučaj trenutno razmatra u Republici Hrvatskoj.
Mnogi drugi to nisu uspjeli. Ni danas. Ni jučer. Niti prije mjesec dana. Nisu uspjeli jer političari EU ne žele da uspiju. Odvraćanja ili obeshrabrabrivanja za prelazak granice, policija na granici sada više ne čini samo svojim bivanjem na granici – već konkretnim nasiljem. To nasilje je u lipnju ove godine zabilježeno kamerom istraživačkog tima Lighthouse Reports, čija je snimka objavljena proteklog tjedna. Mnoge međunarodne i nacionalne organizacije već godinama upozoravaju na nezakonitu i nasilnu praksu, ali ta upozoranje bila su ignorirana od strane nadležnih. Svako ignoriranje značilo je odobravanje te prakse, a prema navodima s terena – nasilje je postajalo sve brutalnije. Važno je naglasiti kako ovo nije samo praksa hrvatske policije, već je ovo praksa Europske unije koja se osim u Hrvatskoj provodi i na drugim vanjskim granicama EU. Kako Bilten analizira: “Pored evidentne tragedije koju proživljavaju nesretni ljudi koji se nastoje domoći sigurnosti i stabilnog života, itekako je vidljiva i politička tragedija suverene Republike Hrvatske. Njeni su policajci prisiljeni skinuti oznake, dakle, obilježja suverenosti, kako bi neometano tukli i maltretirali ljude na granicama za tapšanje po ramenu i novce iz Bruxellesa. A da tragedija bude potpuna zaokružimo politički učinak: svaki udarac palicom po leđima izbjeglica bi trebao zaustaviti rast ekstremno desnih stranaka u zapadno europskim zemljama koje onda iz pozicije stabilnosti i visokih moralnih standarda dijele packe nerazvijenim demokracijama na periferiji.” Ylva Johansson, povjerenica EU za unutarnje poslove, iskazala je zabrinutost te sumnju u zlouporabu europskih fondova.
Istraživački tim Lighthouse reportsa je stupio u kontakt sa šest policijskih službenika koji su željeli ostati anonimni te su potvrdili navode o nasilju: “Službeno nema naredbe u smislu da ju je MUP službeno objavio. Međutim, interno postoji naredba da migranti koji se zateknu na području Hrvatske moraju biti vraćeni preko zelene granice. Stoga policajci nisu ništa krivi. Tako im je naređeno. Obaveza im je izvršavati naredbe. Rade sve što policija radi u takvim slučajevima i po naredbi svojih nadređenih. Sve dolazi iz MUP-a”. Važno je podsjetiti da su nezakonita protjerivanja izbjeglica i drugih migranata preko zelene granice bez provedbe bilo kakve zakonski propisane procedure – kazneno djelo. Zakonska je i moralna obaveza policijskih službenika da prijave nezakonite naredbe te ih odbiju izvršiti.
Ministar Božinović danas je potvrdio da su osobe na snimkama koje tuku izbjeglice i druge migrante – hrvatski policajci. Sankcioniranje počinitelja ovih kaznenih djela na najnižoj razini neće riješiti problem – potrebno je i sankcionirati sve one koji su ove prakse naređivali, omogućavali i zataškavali, a političku odgovornost trebaju preuzeti i najviši dužnosnici u Ministarstvu unutarnjih poslova, uključujući ministra Božinovića.
Ova zbivanja će zasigurno biti tema još neko vrijeme u političkim krugovima europske elite – kako danas na formalnim sastancima u Luxembourgu, tako i u drugim forumima. Neke zemlje članice EU (konkretno – Austrija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Grčka, Mađarska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska i Slovačka) zajedničkim pismom su već najavile restriktivnu politiku koju će zagovarati – “Čini se da su fizičke barijere učinkovita mjera zaštite granica koja služi interesu cijele EU, a ne samo državama članica koje su zemlje prvog ulaska migranata”. U prilog tome govori i najava o podizanju zida na granici između Poljske i Bjelorusije, gdje su također zabilježena nasilna i nezakonita postupanja prema izbjeglicama i drugim migrantima.
Što donosi novi Pakt EU o azilu i migracijama tek ćemo vidjeti, ali u svakom slučaju se možemo složiti s komentarom nadbiskupa Riječke nadbiskupije Uzinića: “I u jednom i u drugom slučaju me je sram što sam čovjek jer i jedno i drugo, kao i mnogo drugoga što jedni drugim činimo, ali i onoga što ne činimo a trebali bismo, ljaga je na našem ljudskom licu.”
Foto: RTL screenshot
