Posljednjih tjedana situacija u Afganistanu postaje sve opasnija, svakodnevno na desetke tisuća Afganistanaca pokušava izbjeći talibanskom teroru i spasiti vlastite živote. Dok su Finska, Švedska i Norveška zaustavile deportacije u Afganistan, Austrija, Belgija, Danska, Grčka i Nizozemska u svojem pismu Europskoj Komisiji urgirale na nastavak deportacija u Afganistan navodeći kako “zaustavljanjem deportacija dat će se kriva poruka i motivirat će se afganistansko lokalno stanovništvo da krene prema EU i pronađe dom u EU.” Ovakva pozicija članica EU ne iznenađuje i nije samo svojstvena zemljama koje su inicirale isto pismo. Podsjećamo kako EU već godinama putem Joint Way Forward ugovora s Afganistanskim vlastima vrši masovne deportacije, iako prema podacima EASO upravo su Afganistanci po brojnosti podnesenih zahtjeva za međunarodnom zaštitom druga skupina u 2020. godini. O opasnostima s kojima se civilno stanovništvo u Afganistanu susreće govori i šesnaestogodišnji Omar koji je iz Afganistana pobjegao u Tursku. Zbog nemogućnosti dolaska sigurnim i legalnim putem pješačio je 29 dana, a u Iranu su mu oduzeli osobne stvari i pretukli ga. Omar kao i njegovi prijatelji strahuje od deportacije natrag u Afganistan. Naime Turska odobrava izbjeglički status samo Europljanima, a Afganistancima može biti odobrena samo supsidijarna odnosno privremena zaštita. Međutim, stopa dodjeljivanje zaštite Afganistancima je vrlo niska, te velik broj Afganistanaca strahuje da će biti deportirano.
Dok EU debatira o vrijednosti ljudskih života i sustavnom zaustavljanju deportacija u Afganistan, u isto vrijeme javno pruža podršku Litvi koja provodi nasilna i nezakonita protjerivanja izbjeglica na granici s Bjelorusijom. Izbjeglice koje su protjerane u Bjelorusiju pretrpjele su nasilje, a neke su čak i imale ugrize pasa. Umjesto propitkivanja politika Litve i načina kontrole njene granice koje nisu u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, EU urgira na Irak da zaustavi svoje letove prema Bjelorusiji kako bi se onemogućio dolazak drugih izbjeglica koje su u potrazi za zaštitom. Trenutna situacija na granici s Litvom i Bjelorusijom podsjeća na onu s Turskom i još jednom pokazuje kako se ljude u potrazi za sigurnošću umjesto pružanja zaštite još jednom stavlja u ulogu pijuna u političkim previranjima.
Tema deportacija nikada nije bila važnija, a vijest iz Velike Britanije potvrđuje kako se iste organiziraju pod svaku cijenu. Tako je Velika Britanija organizirala charter let za deportaciju na Jamajku. Od početnih 90 osoba koje su bile deportirane, za 83 je odluka o deportaciji poništena, te je na kraju deportirano sedam osoba.
EU se oglasila i o uvjetima u kojima su izbjeglice prisiljene boraviti u BiH, Albaniji, Makedoniji i Srbiji. I dok EU poziva na poboljšanje uvjeta i zaoštravanje borbe protiv organiziranog kriminala, EU zaboravlja kako se izbjeglice nalaze u lošim uvjetima upravo zbog eksternalizacije migracija, odnosno stavljanja svog tereta na zemlje izvan EU. Pritom, sama EU ne prepoznaje važnost uspostave sigurnih i legalnih puteva i baca izbjeglice u ruke krijumčara.
Posljednja zbivanja u Afganistanu pokazuju važnost propitkivanja politika članica EU kao i samih EU politika koje sustavno onemogućuju pristup međunarodnoj zašiti i predstavljaju jasna kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima.
