Tjedan je obilježila reportaža RTL istraživačke emisije Potraga i portala Telegram koji su ispratili Iranku i njeno dvoje djece, dječaka (14) i djevojčicu (7) do policijske postaje kako bi im se omogućio pristup međunarodnoj zaštiti, odnosno kako oni ne bi bili protjerani u Bosnu i Hercegovinu po 23. put. Iranku i njeno dvoje djece su od policije skrivali mještani Karlovačke županije. Nahranili su ih, pomogli im pa pozvali novinare uvjereni da će tek tada obitelj dobiti pravo na traženje međunarodne zaštite. Ovu majku i njenu djecu u potrazi za zaštitom hrvatska policija protjerala je 22 puta, te kako kaže Raybod: “tri puta su nam uzeli telefon i razbili ga. Uzeli nam sve baterije za punjenje. Jednom su nam uzeli 2700 eura. Stave maske tako da ih uopće ne vidite, (lica), imaju crno drvo, razumijete. Imaju palice i govore, idite, idite. Spalili su nam stvari, ruksake, našu hranu, našu vodu.” Dok Ministarstvo unutarnjih poslova nastavlja s opovrgavanjem, svjedočanstva ove majke i njene djece dokazuju kako su nasilna i nezakonita protjerivanja sustavna i kako od istih nisu zaštićeni niti oni najranjiviji, djeca. Zabrinjavajuće je kako je izbjeglicama omogućen pristup sustavu međunarodne zaštite samo u situacijama kada su u pratnji novinara. Ipak, iz ove reportaže jedna stvar je jasna, građani i građanke ove zemlje žele drugačije, žele državu koja ne krši ljudska prava, u kojoj ne moraju skrivati od policije majke i djecu koji traže sigurnost. Vrijeme je da zajedno pozovemo na odgovornost one koji naređuju i provode ove nasilne politike i krše ljudska i dječja prava.
Zbog nemogućnosti reguliranja njihova statusa, pristupa tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i ponovnoj izgradnji života skoro 400 izbjeglica i drugih migranata pokrenulo je štrajk glađu. Pandemija je većini njih uzorkovala gubitak posla, a neki od njih već više od deset godina bezuspješno pokušavaju riješiti svoje statusno pitanje, dok preživljavaju radeći na “crno”. Upravo zbog nemogućnosti regulacije njihova statusa, okupili su se unutar dva fakulteta i jedne crkve, te su 23. svibnja započeli štrajk glađu. Medicinsko osoblje, zajedno s predstavnicima fakulteta u kojem su se izbjeglice i drugi migranti okupili urgiraju na vlast i poručuju kako se rješenje mora pronaći. Nevoljkost sustava da prepozna potrebu ljudi koji već godinama doprinose društvu ne smije biti snažnija od potrebe da se zaštite ljudski životi.
O birokratskom limbu u kojem se nalaze izbjeglice i drugi migranti prilikom procesa integracije u Hrvatskoj pričali su i Chandrelle Salamiat, Commi Balde, Salam Al Nidawi, Prince Wale Soniyiki i Awudi Atitsogbui na tribini Primjeri migrantskog otpora u Hrvatskoj održanoj u sklopu 8. Tjedana IZBJEGLICAma. Kako su sami sudionici naveli, proces integracije je dugotrajan i manjkav. Kako navode “neusklađenost između zakona i “stanja na terenu” dodatno otežava već prekarnu situaciju – budućnost migranata prema tome može ovisiti o lutriji na koliko informiranog službenika će naletjeti. Kontradiktorne informacije, sporost, nepostojanje rokova u kojim trebaju dobiti odgovor, birokratiziranost i nezainteresiranost konstantni su izvor frustracija.”
Dok izbjeglice i druge migrante na granicama dočekuju policijskim palicama, vatrenim oružjem i udarcima, a unutar granica im se onemoguće regulacija statusa, lijepa vijest dolazi iz talijanskog Palerma, gdje se okupio International Alliance of Safe Harbours (Međunarodni savez sigurnih luka), odnosno predstavnici lučkih gradova koji žele pružiti sigurnost izbjeglicama usprkos nacionalnim politikama. Uz Palermo tu su i Postdam, Barcelona, Amsterdam, Munich, Leipzig, Würzburg, Atena i drugih 25 gradova, koji su potpisali deklaraciju navodeći kako kao europski gradovi vjeruju u obranu ljudskih prava, desetljećima nude novi dom izbjeglicama i migrantima i bezuvjetno su predani humanitarnim vrijednostima, univerzalnim ljudskim pravima i pravu na azil, čak i u teškim vremenima.
