20. lipnja obilježava se Svjetski dan izbjeglica. U tu čast je ove godine neformalna mreža organizacija civilnog društva “Koordinacija za integraciju” organizirala 8. Tjedne IZBJEGLICAma! s bogatim sadržajem aktivnosti. Organizacije okupljene u Koordinaciji naglasile su u svom priopćenju, zajedno s osobama koje imaju izbjegličko iskustvo, kako Hrvatska nije tranzitna zemlja već da je ona mjesto budućnosti u kojem je moguće graditi svoje živote. Ono što je svakako potrebno unaprijediti da bi ta izgradnja budućnosti bila lakša jesu integracijske prakse i prilike. Kako je to živjeti u Hrvatskoj te koliko je bilo lako i teško izgraditi svoj život ovdje – imali smo prilike čuti u podcastu “Što je smiješno u integraciji?”, ali i na tribini “Primjeri migrantskog otpora u Hrvatskoj”. Život u Hrvatskoj donosi smijeh i suze, radost i bol; ali ono što pojedincu može uistinu otežati svakodnevnicu jesu komplicirane administrative procedure. Procedure koje ti stalno govore “ti si stranac” i koje postaju sve skuplje i sve restriktivnije.
Na aktivnostima u 8.Tjednu IZBJEGLICAma! odazvali su se i predstavnici institucija. U prostorijama Islamskog centra je Centar za kulturu dijaloga organizirao “Dan otvorenih vrata Novih susjeda”. Na panelu “Uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatako društvo: prepreke, izazovi i postignuća” panelisti su govorili o dosadašnjim koracima ostvarenim u integracijskoj politici te najavili Akcijski plan za integraciju na nacionalnoj razini (posljednji Akcijski plan važio je za period 2017-2019) te početak rada na novoj Migracijskoj strategiji Republike Hrvatske (zadnja koju je RH imala je bila za period 2013-2015). Osim toga, državna tajnica Gras spomenula je djevojčice bez pratnje koje su treble biti premještene iz Grčke u Hrvatsku, no tijekom puta prema Hrvatskoj su zatražile azil na aerodromu u Nizozemskoj. Gras je navela kako je Hrvatska u kontaktu s nizozemskim vlastima te da rade sve kako bi djevojčice stigle u Hrvatsku – u tu svrhu je MUP čak napravio video kojim se nastoji djevojčicama približiti život u Hrvatskoj. Pohvalno je vidjeti da MUP želi da izbjeglice dođu u Hrvatsku te da se izgradi sustav zaštite djece bez pratnje kao i sustav integracije, no važno je prije svega sagledati najbolji interes djeteta i saslušati želje djeteta – a ne politički interes države. Ove djevojčice su zatražile azil u Nizozemskoj, čime su poslale jasnu poruku gdje žele biti. Na vanjskim granicama EU i u Hrvatskoj boravi velik broj djece bez pratnje – zašto država ne stavi fokus na njih i ne osigura im sigurne uvjete života?
Hrvatski premijer Plenković je protekloga tjedna boravio u Turskoj na sastanku o Procesu suradnje u jugoistočnoj Europi, gdje se susreo s turskim predsjednikom Erdoganom. Plenković je istaknuo “kako Hrvatska cijeni činjenicu da Turska prima ogroman broj izbjeglica, zbog čega se nije ponovilo aktiviranje zapadnobalkanske migrantske rute koja je jedan od razloga neuobičajenog funkcioniranja šengenskog prostora“. Osim toga, napomenuo je da vjeruje kako će svi postignuti dogovori u EU-Turska sporazumu biti poštovani te da “neće biti daljnjih većih priljeva nezakonitih migranata” prema Europi. Ono što je sigurno jest da će u susjednim zemljama Hrvatske i dalje biti velik broj ljudi koji traže zaštitu EU, a koje će Hrvatska učestalo, održivo i dugoročno nezakonito vraćati u te zemlje.
Izvještaji o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima se i dalje pišu jer protjerivanja ne prestaju. Prošloga tjedna je UN-ov posebni izvjestitelj za ljudska prava migranata Felipe Gonzales Morales objavio Izvještaj u praksi pushbackova i njegovim negativnim implikacijama na ljudska prava migranata. Uz taj izvještaj, objavljen je i izvještaj mreže Border Violence Monitoring za svibanj 2021 koji ističe primjere rasističkih-islamofobnih govora tijekom nezakonitog i nasilnog protjerivanja iz Hrvatske u Bosnu. Kroz nekoliko prikupljenih svjedočanstva osoba koje su iz BIH ušle u Hrvatsku te su potom protjerane nazad u BIH – zamijećeni su obrasci verbalnog, fizičkog i psihološkog zlostavljanja. Primjeri koji se navode u izvješću su: rasističko vrijeđanje na religijskoj osnovi; skidanje do gola te paljenje odjeće i Kurana; tjeranje žena da skinu hiđabe. Svjedočanstva ljudi govore o tome kako su policajci bili blažeg postupanja prema osobama koji su se izjasnili kao kršćani ili su nosili kršćanske religijske simbole. “Ovo sjecište nasilja temeljnog na rasi i religiji naglašava činjenicu da nezakonito protjerivanje nije samo kršenje zakona o azilu i povratka. Odupiranje ovoj praksi zahtijeva anti-rasistički i de-kolonijalni pristup, koji prepoznaje ljudsko iskustvo rasne islamofobije. Ovo ugnjetavanje nije samo alat u svakodnevnom izvršavanju nezakonitog protjerivanja, već i politički poticaj koji države i EU koriste za osiguravanje granica”.
