Ovaj tjedan u Hrvatskoj je započeo dvotjedni program „Tjedni IZBJEGLICAma“. Program je organizirala „Koordinacija za integraciju“ koja uključuje dvadesetak organizacija i pojedinaca koji se bave temom migracija i svakodnevno rade na izgradnji novog društva te zajednice starih i novih članova. Tijekom ovog osmog izdanja Tjedana IZBJEGLICAma, kroz različite događaje želimo još jednom naglasiti da su ljudi dobrodošli da dođu i ostanu u Hrvatskoj: „Ljudi ovdje žive i nastavljaju graditi svoje živote: upisuju fakultete, otvaraju obrte, zapošljavaju se i rade, zasnivaju obitelji, dobivaju državljanstvo, idu u školu, stvaraju umjetnost, oni su naši susjedi, prijatelji, kolege i suradnici…“ , istaknula je Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije. Želimo da Hrvatska kao država i društvo nudi odgovarajuću, sustavnu i kvalitetnu podršku u integraciji svih njezinih stanovnika. Promjena također dolazi i s ulicama, kvartovima i gradovima, zato se i ove godine Tjedni IZBJEGLICAma! događaju u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Sisku, Rijeci i Kutini, Karlovcu te online. Zajedničkim naporima i ustrajnošću gradimo društvo u kojem naši novi prijatelji ostaju te ga obogaćuju. U dva tjedna koje su pred nama, razgovarat ćemo, susretat ćemo se i stvarati društvo za ostanak. I zato – dobrodošli, ali i dobro ostali, prijatelji!
Na ovoj poveznici pronaći ćete sve informacije o različitim događajima, raspravama, koncertima i okruglim stolovima koje organiziraju članovi koordinacije.
Ovakvi su događaji, uz naš svakodnevni rad i zalaganje, ključni za osvještavanje naših zajednica i institucija i ukazivanje da je to pravi smjer u kojem želimo i moramo ići: dok u Hrvatskoj organizacije civilnog društva, pojedinci, aktivisti i volonteri intenzivno rade na izgradnji zajednice dobrodošlice, Danska je donijela zakon koji joj omogućuje obradu zahtjeva za azil izvan Europe. Novi zakon omogućit će Danskoj da izbjeglice s vlastitog tla premjesti u prihvatilišta za tražitelje azila u partnerskim zemljama radi preispitivanja slučajeva i omogućavanja zaštite u toj zemlji. “Ako podnesete zahtjev za azil u Danskoj, znate da ćete biti vraćeni u zemlju izvan Europe i stoga se nadamo da će ljudi prestati tražiti azil u Danskoj”, rekao je Rasmus Stoklund, glasnogovornik vladajuće stranke zadužen za pitanja imigracija, broadcasteru DR u četvrtak.
Izvršno povjerenstvo Europske unije izrazilo je zabrinutost zbog ovog zakona i njegovih implikacija, rekavši da bilo kakav potez prenošenja zahtjeva za azil nije kompatibilan sa zakonima EU i njezinih država članica, a Danska je članica EU. „Vanjska obrada zahtjeva za azil postavlja temeljna pitanja kako o pristupu postupcima azila, tako i o učinkovitom pristupu zaštiti. Prema postojećim pravilima EU, takvo što nije moguće, ” rekao je glasnogovornik Europske komisije Adalbert Jahnz. Što Europska unija čini kako bi zaustavila raspravu o sličnim politikama u novom Europskom paktu o migracijama?
Što je s činjenicom da je Turska od grčkih vlasti određena kao sigurna zemlja za tražitelje azila iz Sirije, Afganistana, Pakistana, Bangladeša i Somalije?
Nekoliko članova Europskog parlamenta 1. lipnja je podnijelo Europskoj komisiji zahtjev za pisanim odgovorom na pitanje povratnih postupaka koje su počinile države članice. Postavljena pitanja traže od Europske komisije da preuzme odgovornost i smatra odgovornima one koji su prekršili načelo non-refoulement.
U međuvremenu, aktivisti i organizacije za ljudska prava poput Amnesty Internationala ne prestaju se zalagati za poštivanje ljudskih prava i za uspostavu neovisnog monitoring mehanizma na granicama. Massimo Moratti izjavio je za H-Alter: “U situaciji kada hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova inzistira na tome da svjedočenja migranata nisu legitimna, dovodeći u pitanje vjerodostojnost organizacija i medija koji izvještavaju o nasilju nad njima, bilo bi od izuzetne važnosti imati izvještaj Vijeće Europe [koje je u kolovozu 2020. godine došlo u službeni posjet Hrvatskoj radi istrage kršenja ljudskih prava]. Činjenica da takav dokument nije objavljen dodatni je dokaz da Hrvatska ne samo da nije spremna za borbu protiv ilegalnih praksi, već i odbija bilo kakav javni nadzor. “U stvari, neobjavljivanje izvješća obično se događa kada država odbija dati pristanak za njegovo objavljivanje.
