Hrvatska policija je protekloga tjedna ponovno optužena za nasilno i nezakonito postupanje prema migrantima na granici. Ovoga puta radi se o seksualnom uznemiravanju, zastrašivanju i prijetnjama prema ženskoj osobi koja je na hrvatskoj granici pronađena u grupi ljudi, među kojima je bilo i djece. Oni su zatražili međunarodnu zaštitu, no ista im nije omogućena već su nezakonito protjerani u Bosnu. Ženska osoba je iznijela svoje svjedočanstvo Danskom vijeću za izbjeglice koji djeluje na terenu u BIH, u kojem se jasno ističe kako ju je jedan policajac natjerao da se skine, dirao po grudima i stražnjici te joj prijetio da ukoliko ikome kaže što je doživjela, “da će dočekati svoj kraj u šumi pod njim”. Kao i svaki put dosad, Ministarstvo unutarnjih poslova RH optužbe odbacuje i ističu kako su apsolutno zgroženi optužbama. Ono čime trebamo biti zgroženi jest ponavljanje obrazaca institucije nadležne za sigurnost koja svoje riječi još niti jednom nije potkrijepila adekvatnim istragama i dokazima. Modrice na ljudskim licima, kao i patnje koje svakodnevno dijele – dokazuju suprotno. Glavna tajnica Danskog vijeća za izbjeglice, Charlotte Slente, istakla je: “Svjedočenje je uistinu šokantno. Unatoč manjem broju nasilnih vraćanja migranata tijekom 2021. godine, obrasci nasilja i zlostavljanja na hrvatsko-bosanskohercegovačkoj granici nisu se promijenili. Ovo još jednom ukazuje na hitnu potrebu za sustavnim istragama tih izvještaja. Unatoč angažmanu Europske komisije s hrvatskim vlastima posljednjih mjeseci, praktički nismo zabilježili napredak ni u istragama ni u razvoju mehanizama neovisnog nadzora granica, kako bismo spriječili nasilje na vanjskim granicama Europske unije. Zaista je vrijeme da retoriku pretvorimo u stvarnost i osiguramo uspostavu uistinu neovisnog nadzora granica da bismo spriječili ovakva zlostavljanja i osigurali da vjerodostojne i transparentne istrage učinkovito privedu i sankcioniraju odgovorne za nezakonita postupanja i zlostavljanja.“.
Pozivi u pomoć izbjeglica i drugih migranata koji se zateknu na hrvatskoj granici događaju se svakoga dana. Daleko od naših svakodnevnica i opuštenih života. Novosti su nedavno pisale o naporima civilnog društva koji na svoje službene telefone zaprimaju takve pozive: “(…) Nažalost, jedini način za traženje azila u Hrvatskoj je uz policiju ili u policijskoj stanici. Ako se slažete, možemo poslati vaša imena i lokaciju ponovno, ali ne znamo i ne kontroliramo što će vam policija učiniti. Mi smo lokalna organizacija u Zagrebu i ne možemo utjecati na policijske postupke. Veoma nam je žao zbog toga.” Ovo je pisani odgovor koji Centar za mirovne studije upućuje osobama koje ih kontaktiraju te traže podršku prilikom pristupa sustavu međunarodne zaštite. Prema evidenciji koju CMS vodi, u listopadu 2020 primili su pet poziva u pomoć, od ukupno 35 osoba koje su tražile međunarodnu zaštitu i koje su se javljale iz Velikog Obljaja, Gline i Bojne. U studenom 2020. stiglo je 46 upita za ukupno 266 osoba s istim zahtjevom, a u svima su se nalazili i maloljetnici i sve grupe izrazile su potrebu za medicinskom pomoći. Alarmirani su policajci, dijelom pučka pravobraniteljica i Hrvatski pravni centar, ali policija je samo za dvije grupe javila da ih je i pronašla. Za 12 upita nije bilo nikakve povratne policijske informacije, a šest grupa se nakon nekog vremena javilo iz BiH s vijestima o pushbacku. Praksa je ponavljana i u prosincu 2020. (26), siječnju 2021. (98) i veljači 2021. (najmanje 160 osoba), a većina ih se izjasnila da želi azil u RH, uz redovne molbe za hitnu medicinsku pomoć, učestalo neodgovaranje policije i gotovo uvijek konačno javljanje “deportiranih” u BiH. Pristup sustavu međunarodne zaštite (azilu) u Republici Hrvatskoj pravo je do kojega je vrlo teško doći.
O toj težini svjedoče i brojne smrti koje se događaju na hrvatskoj granici. Ministar unutarnjih poslova RH, Davor Božinović, u odgovoru na zastupničko pitanje Vilima Matule u vezi sa stradavanjem migranata na teritoriju RH u razdoblju od 01.01.2015. do 31.12.2020., iznio je sljedeće podatke: sveukupno 43 smrtno stradala migranta, a uzroci smrti su utapanje, pothlađivanje, pad s visine, pad u ponor, udar struje (vlak), ubod nožem i prirodna smrt. Tijekom 2021. došlo je do smrtnog stradavanja jednog migranta od minske naprave te jedne teške tjelesne ozljede od posljedica minske naprave.
Ove smrti se nisu trebale dogoditi. Dogodile su se zbog represivne politike EU koju Republika Hrvatska primjenjuje na svojim granicama.
Ulaz u Republiku Hrvatsku dopušten je kroz mehanizme tzv. preseljenja i premještanja. Prema navodima nadležnih institucija RH podijeljenim na sastancima aktera angažiranih u području integracije izbjeglica – danas 9. travnja su u Hrvatsku stigle djevojčice bez pratnje koje su preseljenje iz izbjegličkog kampa u Grčkoj. Trebalo ih je stići 12, no jedna djevojčica je odustala. Djevojčice bi trebale biti smještene u Centar za pružanje usluga u zajednici Lipik, koji se za njihov dolazak nedavno pripremao uz podršku Hrvatskog crvenog križa, Hrvatskog pravnog centra i ureda UNHCR-a u Hrvatskoj. Koliko je sustav pripremljen za dolazak ovih djevojčica bez pratnje, vidjet ćemo u nadolazećim mjesecima.
