U petak 12.03.2021. održan je još jedan sastanak ministara unutarnjih poslova gdje je osim novog EU pakta o migracijama bilo govora o pristupu Hrvatske Schengenu. Ususret sastanku, organizacije za ljudska prava iz Njemačke i Hrvatske upozorile su kako se nasilna nezakonita protjerivanja na hrvatsko-bosanskoj granici već godinama kontinuirano dokumentiraju te ističu da ministri unutarnjih poslova EU moraju snositi posljedice kršenja ljudskih prava na hrvatsko-bosanskoj granici i povezati proces pristupanja Schengenu s prekidom pushbackova i nasilja.
Osuda ove prakse, kao i podizanje svijesti o istoj u drugim zemljama EU važan je pretkorak za njeno zaustavljanje. Civilno društvo u Italiji organiziralo je proteklog tjedna raspravu na temu, gdje su svoj pogled na stanje dali važni akteri koji svakodnevno rade s ljudima na bosansko-hrvatskoj granici te svjedoče ono o čemu se govori.
Za to vrijeme, u Sloveniji ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs najavio je mogućnost postavljanja dodatnih 50 km žilet žice na granici s Hrvatskom kako bi se zaustavili novi dolasci izbjeglica i drugih migranata na teritorij EU. Slovenija je u proteklih nekoliko godina postavila oko 220 km žilet žice – jer kada ne možeš migracijama upravljati politikom, onda je najbolje posegnuti za žilet žicom. Praksa koju jednako tako vole i druge zemlje u susjedstvu i EU.
No, da ne bismo mislili kako je “divlje” samo na jugu i Balkanu – tu je Danska, na samom sjeveru Europe: sa novim prijedloga Zakona o azilu. Iako u samom prijedlogu novog EU Pakta o migracijama i azilu postoje naznake za izvoz sustava azila na teritorij “trećih zemalja”, Danska sličnu praksu već nastoji nacionalizirati. Novi prijedlog danskog zakona o azilu tako nudi osobama koje žele azil u Danskoj da za isti apliciraju u “trećoj zemlji”, gdje će im se osigurati boravak kao i postupak – ako bi im se azil odobrio, Danska će ih prevesti u zemlji. Ako bi osobe slučajno uspjele doći do Danske i na teritoriju zemlje zatražile azil – vlasti bi im omogućile pristup traženju azila, ali ih potom prevele u “treću zemlju” gdje bi morale boraviti tijekom postupka traženja azila. Ovaj prijedlog zgrozio je stručnjake u Danskoj, kao i UNHCR koji je upozorio kako je ovakav tip eksternalizacije sustava azila nedosljedan Konvenciji o zaštiti izbjeglica. Nijedna “treća zemlja” još nije pristala na ovu ideju, no pregovori će se vjerojatno nastaviti i uključivati znatne novčane svote.
Rasprava o financiranju upravljanja migracijskim tokovima otvorena je konačno i u Hrvatskoj. Sredstva kojima se financira rad državnih tijela i civilnog društva u području migracija raspoređene su kroz ESF i AMIF fondove – na europskoj i nacionalnoj razini. Protekli programski period za spomenute fondove je završio te je u procesu kreiranje novih programskih prioriteta za period od 2021. do 2027.godine. Dijalog s civilnim društvom o samom procesu otvorila je u četvrtak 11. ožujka Isusovačka služba za izbjeglice, uz podršku dviju europskih mreža: ECRE i PICUM – koji su isto tako izradili preporuke (dostupne u prilogu) temeljene na dosadašnjem iskustvu državnih tijela i civilnog društva u Hrvatskoj. O nizu problema i izazova u praksi i procedurama govorili su predstavnici organizacija i državnih tijela – iako je potonjih bilo u manjini te su oni na poziciji moći ponovno izostali.
Hrvatska ponovno najavljuje dolazak djece bez pratnje s grčkog otoka Lesbos, iako je prošlo godinu dana od kad je isto prvi puta najavljeno. Očekuje se desetak djece koja će biti smještena u Lipiku, u sustav koji je neprilagođen toj djeci i koji nema iskustvo dobre prakse zadržavanja djece i njihova uspješnog uključivanja u društvo. Dok se troma hrvatska politika tromi u svojoj nesposobnosti, životi te djece su na čekanju, u šatorima, na poljima. Svaka sekunda tog procesa čekanja ostavlja posljedice na mentalno zdravlje te djece. To su djeca u formativnoj dobi vlastita identiteta i svako odnošenje prema njima ostavlja trag na njih i na ono što će oni postati u odrasloj dobi. Zato Europa treba prestati govoriti o problemu migranata/izbjeglica i početi govoriti o problemu politika koje sama stvara i posljedicama koje te politike čini ljudima i društvima.
