Dok iščekujemo objavu prijedloga novog Pakta o migracijama i azilu, stanje u zemljama članicama jasno pokazuje kako reforma sustava azila mora ići u smjeru zaštite ljudskih prava. Prošloga tjedna je u noći s ponedjeljka na utorak u kampu Moria, na otoku Lezbosu, u Grčkoj izbio požar koji je uništio kamp. Iako ga nazivamo kampom, uspoređuju ga s favelama jer je u njemu boravilo znatno više ljudi od predviđenog (3000 osoba). Tamo je živjelo oko 13 000 ljudi – 13 000 života u limbu ostavljeni da čekaju političke odluke EU i njenih država članica. Danas ti ljudi spavaju na ulicama otoka Lezbosa, bez hrane i pića, bez sigurnosti. Slika djece koja su se sklonila na groblja na Lezbosu vjerno prikazuje u kakvom su položaju ljudi koji su boravili u Moria kampu i kako bi EU bilo draže da se s ovom situacijom uopće ne moraju baviti. Catherine Wollard iz ECRE piše o pet razloga zbog kojih se dopušta da se ova situacija nastavlja, iako je svima jasno kako se to ne bi smjelo događati.
Njemački ministar unutarnjih poslova Seehofer zagovara sustav zatvaranja granica, obrada zahtjeva za azil na samoj granici i trenutna deportacija. Taj pristup ide na štetu ljudskih prava i derogira pravo na azil, koje je mnogima već godinama onemogućen na granicama EU zbog politike pushbackova. Čini se da EU uzor vidi u australskom sustavu azila koji tražitelje azila smještava u kampove na Papui Novoj Gvineji i Nauru. Kraj rujna pokazat će lice EU politike, a tada ćemo trebati ujedinjeno djelovati da bismo se izborili za dostojanstvo i solidarnost.
U Njemačkoj i Austriji su ljudi izašli na ulice sa zahtjevima da se izbjeglice s Lesbosa hitno primi na sigurno u njihove gradove. Prema navodima medija, Hrvatska bi trebala primiti 12 djece bez pratnje iz Grčke. Ova velikodušna dobrodošlica hrvatskih vlasti mogla bi ponovno biti zasijenjena izgovorima poput manjka kapaciteta, oštećenja zbog potresa ili poplave te brojnih drugih izgovora. Hrvatska zapravo nema adekvatne uvjete prihvata za djecu bez pratnje jer već godinama ignorira preporuke stručnjaka i praktičara koji svakodnevno rade s djecom. Djeca bez pratnje se u Hrvatskoj smještavaju u Domove za djecu s poremećajem u ponašanju, koji su odnedavno promijenili ime u Centar za pružanje usluga u zajednici, što u prijevodu na engleski zvuči mnogo bolje. Realnost je ta da stručnjaci koji u tim centrima rade bivaju prepušteni sami sebi – jer ih sustav nije pripremio za rad s novom ranjivom skupinom kao što su djeca bez pratnje, nit ih podržava.
Kako (ne) funkcionira sustav azila u Hrvatskoj pokazala je presuda Upravnog suda iz lipnja o protuzakonitom djelovanje državnog tajnika Žarka Katića – koji je godinama donosio odluke o međunarodnoj zaštiti. U presudi Upravnog suda navodi se kako po Zakonu o općem upravnom postupku ovakve odluke ne može donositi državni tajnik jer mu u opisu poslova radnog mjesta ne stoji vođenje upravnog postupka. Mogućnost da sam ministar ovlasti državnog tajnika za takvu vrstu poslova ne postoji još od zakonskih izmjena iz 2010. godine, što je početkom prošle godine potvrdio i Visoki upravni sud.
Objavljen je “Humanitarianism: Keywords” (uredio Antonio De Lauri) sa više od stotinu kritički analiziranih pojmova humanitarizama. Pojmovnik je u cijelosti dostupan u slobodnom pristupu.
Udruga Are You Syrious traži volontere za rad s djecom. Javite se na njihov poziv!
