U rijekama u regiji počela su sve češće plutati ljudska tijela – zabilježeni su slučajevi u rijeci Drini kod Orlova polja (BIH), kao i u rijeci Mrežnici i rijeci Korani kod Karlovca (RH). Prema navodima medija, na grobljima oko grada Karlovca ove je godine pokopano devet migranata. Nekima je identitet bio poznat pa su pokopani pod svojim imenima i prezimenima, a neki su pokopani kao NN. Za jednog preminulog muškarca čiji je identitet naknadno utvrđen napravljena je ekshumacija te je njegovo tijelo otpremljeno u Alžir. Kada bi sustavi prihvata za tražitelje međunarodne zaštite u regiji funkcionirali – šanse za preživljavanje ovih osoba bile bi veće.
Prema navodima novinara iz BIH, od početka 2018 – u BIH je registrirano 2434 tražitelja međunarodne zaštite; od čega ih je 78 registrirano u 2020.godini. BIH je dosad odobrila 129 zaštita – od čega je 71 osoba dobila azil, a 58 osoba supsidijarnu zaštitu. Trenutno se u prihvatnim centrima u BIH nalazi 5616 osoba, od čega ih je 264 tražilo međunarodnu zaštitu, a 734 čeka da im se omogući pravo na iskazivanje namjere za azilom. Prema službenim statistikama, u 2020 je bilo 5047 dolazaka, od čega ih je u svibnju bilo 517. Neslužbene statistike su zasigurno mnogo veće. Ljudi neće prestati dolaziti – jer traže sigurnost na svaki mogući način.
Policijsko nasilje prema izbjeglicama na rubnim zemljama EU još uvijek nije zaustavljeno. Ne samo da nije zasutavljeno nego je postalo i dio javnog narativa – znamo da se događa i raspravljamo o tome odobravamo li ga ili ne. Upravo je to vrlo opasna činjenica – jer taj narativ utječe na one formativne pojedince našeg društva: mlade. Dokle god ćemo ih slušati kako u autobusu prepričavaju ideje poput sljedećih, nismo napravili ništa! “Dolazi i do toga da je na kraju i dobio neku kaznu za teške tjelesne koja je bila uvijetna jer je bio maloljetan i koja mu uskoro treba isteći pa će biti brisana or something like that što mu je cilj radi – posla u policiji ?! I tu dolazimo do kraja priče kako su ga neki nešto izazivali nedavno a on je rekao – daj se makni , neću prekrśit uvjetnu , hoću značku, hoću palicu , hoću na granicu tuć migrante !
Kada će biti kažnjeni nasilni policajci, pitali su se Barbara Matejčić, Monika Herceg i Dado Ćosić – u poemi “Ocu”. “Udružili smo se samovoljno, bez ičije potpore, kao građani koji ne pristaju na policijsku represiju ni prema kome i o tome žele glasno govoriti. Od tog bezakonja i svireposti nismo zaštićeni zato što smo hrvatski građani. To zlo ne prestaje na granici, ono ostaje u svakom koji ga je naredio, u svakome policajcu koji je udario, koji je ukrao, koji je ponižavao, koji je to vidio i prešutio. Kada ugledam policajca, danas vidim moguću nekontroliranu silu. Znam da nije svaki policajac nasilnik niti da radi protuzakonito, takva nije većina, ali dok se ne provede nezavisna istraga i ne kazne oni koji jesu, možemo se za svakog policajca pitati je li on taj koji je vezao za stabla, tukao i utrljavao majonezu u raskrvavljene glave migranata, kao što je to zabilježio Amnesty International krajem svibnja nedaleko od Plitvičkih jezera. To se ne događa u Americi, događa se u Hrvatskoj.“
O policijskom nasilju treba progovarati i zahtjevati da se ono zaustavi – danas, sutra, prekosutra: uvijek! Danas se ono događa na granici, a sutra se može dogoditi vama. Reagirajte.
