Dok medijski prostor i društvene mreže ispunjavaju poruke i hashtagovi #stayathome, tisuće izbjeglica zarobljene su između zatvorenih granica u nehumanim uvjetima u kampovima diljem Europe. Ljudi koji već godinama žive u permanentoj nesigurnosti uslijed pandemije postali su i “zatvorenici” kampova u kojima je ograničen pristup vodi i hrani i u kojima je koncept očuvanja ljudskog dostojanstva nepoznanica. Jedan od takvih je kamp koji se nalazi na grčkom otoku Samos. Izbjeglički kamp čiji kapaciteti omogućavaju smještaj 650 osoba, danas predstavlja jedini “krov nad glavom” čak 7000 izbjeglica. Uslijed tolike prenapučenosti i internog sukoba između izbjeglica, u kampu je izbilo nekoliko požara u kojima su stradale stotine smještajnih jedinca, ostavivši čak 500 izbjeglica bez smještaja. Eskalacija sukoba između izbjeglica posljedica je politika EU kojima se sustavno ignoriraju njihove potrebe i njihovo dostojanstvo.
Nehumane politike prema izbjeglicama vidljive su i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Prošlog su tjedna izbjeglice napisale otvoreno pismo u kojem problematiziraju uvjete u izbjegličkom kampu Miral i rad Međunarodne organizacije za migracije (IOM). U pismu izbjeglice navode: “Ne daju nam dovoljno hrane i ako želimo kupiti hranu svojim osobnim novcem ne dozvoljavaju nam da odnesemo hranu u kamp, oni nas tada uhvate, uzmu nam prehrambene proizvode koje smo kupili i stave sve stvari u vodu. Ljudi svakodnevno idu spavati s praznim želucem.”
Kritike na rad IOM-a uputio je i kolektiv Transbalkanska solidarnost, pokrenuvši akciju “SAPUNI ZA IOM” koja je trajala 29. i 30. travnja. Ova akcija uključivala je slanje slike sapuna IOM-u kako bi se upozorilo na nasilje prema izbjeglicama u kampovima, nedostatnu količinu hrane, zabrinjavajuće higijenske uvjete i gotovo minimalnu zdravstvenu skrb. Transbalkanska solidarnost istaknula je kako je trenutna pandemija pretvorila izbjegličke kampove u logore, te time je ljudima u potpunosti ograničena sloboda kretanja.
U Hrvatskoj o nedostatku političke volje za prepoznavanje posebne ranjivosti izbjeglica u situaciji trenutne pandemije progovorila je i pučka pravobraniteljica, koja je istaknula važnost osiguravanja adekvatne zdravstvene zaštite, uvjeta za samoizolaciju i poštivanje svih mjera sprječavanja širenja epidemije u centrima za strance u kojima su smještene izbjeglice. Također, napomenula je kako se veliki broj izbjeglica kojima je odobrena međunarodna zaštita, suočava s egzistencijalnim problemima, s obzirom na to da su izgubili poslove i nemaju mogućnost podmiriti stanarinu.
Dok su izbjeglice unutar Europe zatvorene u kampovima, tisućama njih je zbog politika EU onemogućen odlazak s teritorija Libije u kojem svjedoče mučenju, detenciji i nehumanim praksama. S obzirom na širenje koronavirusa, upravo zbog njihovog lošeg položaja, izbjeglice u Libiji pripadaju jednoj od najranjivijih skupina. Zbog uvjeta u kojima se izbjeglice nalaze, 13 poznatih međunarodnih organizacija, među kojima su i Amnesty International, Euromed Rights, Human Rights Watch i Migreurop objavile su otvoreno pismo pozivajući čelnike EU na zaustavljanje praksi i politika zbog kojih su izbjeglice zatočene u zemlji u kojoj su u stalnoj, ozbiljnoj opasnosti.
Veliki broj zemalja EU koristi trenutnu situaciju pandemije kako bi onemogućilo pristup izbjeglicama njihovom teritoriju i sigurnosti. Prema članku objavljenom u New York Times-u malteška vlada ugovorila je privatne ribarske brodice da vrše protjerivanja izbjeglica iz Mediterana u vode u kojima je aktivna libijska obalna straža. Ovakva praksa dokaz je kako vlade zloupotrebljavaju trenutnu situaciju pandemije kako bi dodatno narušile prava izbjeglica i onemogućile im bijeg od stalne opasnosti.
