Prihvatni centri u Hrvatskoj djeluju s minimalnim kapacitetom socijalnih radnika: samo Crveni križ i Liječnici svijeta imaju pristup prihvatnim centrima, koji su izgleda dobro opremljeni u pogledu higijenskih uvjeta, proizvoda za dezinfekciju i prostora namijenjenih samoizolaciji u slučaju potrebe. Nažalost sve su druge aktivnosti obustavljene, a svim drugim organizacijama koje su prije bile aktivne zasad više nije dozvoljeno ulaziti u prihvatne centre. Međutim, svi rade sve što mogu kako bi nastavili pružati potporu izbjeglicamai ljudima u pokretu: pomoć djeci pri pisanju zadaća putem WhatsApp-a; besplatna pravna pomoć putem telefona i elektronske pošte; psihosocijalna potpora koju pružaju razne organizacije. Uskoro će biti dostupan potpun i iscrpan popis tih aktivnosti, kako bi se sve informacije moglo naći na jednom mjestu. Sve ove informacije, ideje i izazova vezane uz aktualnu zdravstvenu situaciju u Hrvatskoj razmijenile su organizacija koje pružaju podršku izbjeglicama u sklopu neformalne mreže – Koordinacije za integraciju. Trenutno je najveći izazov situacija s kojom su suočene mnoge izbjeglice: neki su ljudi zbog pandemije izgubili svoje poslove, i sada se nalaze u još goroj financijskoj situaciji. S drugim ozbiljnim problemom suočavaju se oni ljudi kojima su odbijeni zahtjevi za međunarodnu zaštitu: s jedne strane primili su naredbu da napuste zemlju, a s druge strane zaglavili su u Hrvatskoj bez mjesta gdje mogu boraviti za trajanja pandemije. O tima, kao i mnogim drugim kritičnim situacijama, obraćalo se Ministarstvu unutarnjih poslova, no ono se zasad nije pokazalo sklono reagirati pronalaženjem adekvatnih rješenja u suradnji s drugim nadležnim ministarstvima.
Lokalna organizacija Are you syrious, koja je također aktivna i na svakodnevnom pružanju informacija izbjeglicama u raznim dijelovima svijeta, objavila je niz intervjua s izbjeglicama u grčkim kampovima, uključujući priče iz kampa Morija na Lezbosu te iz okolice Atene. Oni naglašavaju važnost vraćanja narativa u ruke ljudi koji izvještavaju o kritičnim uvjetima s kojima se svaki dan nose, kao i o drugim pitanjima. O teškom stanju u grčkim kampovima, te općenito o granicama, migracijama i koronavirusu saznajte više i na blogu koji je s ciljem promišljanja istraživanja izbjeglištva u uvjetima nove korona-stvarnosti pokrenula skupina slovenskih sociologa, istraživača i studenata.
Prema informacijama grčkog Ministarstva migracija ovog je tjedna Grčka još jedan izbjeglički kamp stavila u karantenu, nakon što se pokazalo da je jedan 53-godišnji muškarac pozitivan na koronavirus. Ta vijest stiže nakon što su vlasti u karantenu stavile kamp Ricona (na otoku Eubeji), budući da je dvadesetero njegovih stanovnika dobilo pozitivne testove na koronavirus (Covid-19). Inicijativa Dobrosošli još jednom ističe kako su grčke vlasti dužne evakuirati sve izbjegličke kampove, koje se nikako ne može smatrati humanim i dostojanstvenim mjestom za život, i gdje se u doba pandemije situacija može samo pogoršati. Kako možemo govoriti o pranju ruku i socijalnom distanciranju kad u tim kampovima nema ni tekuće vode? Dakako, ovo pitanje nije samo na Grčkoj, već na cijeloj Europskoj uniji koja mora organizirati solidaran prihvat ljudi koji se nalaze na njenim obodima.
Drugi glasovi patnje stižu s kopnene granice s Turskom: prema Amnesty Internationalu barem je dvoje ljudi u ožujku nasmrt ustrijeljeno pri pokušaju ulaska u Grčku iz Turske. S njima je bila još jedna osoba, koja je nestala i smatra se mrtva, nakon što su grčki vojnici na nju pucali dok je pokušavala preći rijeku da bi ušla u Grčku, kazala je organizacija za ljudska prava. Nije utvrđeno tko je ispalio hice koji su ubili ljude, no ljudi su ustrijeljeni u područjima u kojima su bili prisutni pripadnici grčkih sigurnosnih snaga, izvijestio je Amnesty.
Na kopnenim granicama Europe nasilna protjerivanja ljudi preko granica ne prestaju: 6. travnja jednog je izbjeglicu hrvatska policija brutalno pretukla. Njegovi su prijatelji morali od drva napraviti nosila kako bi ga prenijeli natrag u Bosnu. Jedan je mještanin nazvao bosansku policiju jer ga ambulantna kola nisu htjela pokupiti na granici u Šturliću. (Prema novim informacijama, u stvari su bili u Tržcu). Bosanska je policija dječaka prevezla u bolnicu. Izrazito je važno izvještavati i objavljivati informacije o kršenjima ljudskih prava i nasilju koje se odvija na granicama: protjerivanja moraju prestati, a vlasti koje naređuju takva kršenja ljudskih prava i nasilje moraju biti kažnjeni!
Životi izbjeglica nisu ugroženi samo na kopnenim granicama, već i na moru: organizacija Caminando Fronteras izvještava da je u brodolomu kod Tan Tana u Maroku, na putu do Kanarskih otoka u Španjolskoj, 43 ljudi poginulo, a 21 je spasila marokanska mornarica. Ovo se događa u trenutku kada Italija vlastite luke proglašava ‘nesigurnima’ kako bi spriječila dolazak izbjeglica na talijanske obale. U uredbi izdanoj u utorak 7. travnja talijanska je vlada svoje luke proglasila ‘nesigurnima’ zbog pandemije koronavirusa, i neće dati odobrenje za pristanak brodova koji spašavaju izbjeglice sve dok traje izvanredna situacija. Mjere izgledaju kao da su smišljene tako da spriječe da spasilački brodovi iskrcaju izbjeglice idućih tjedana, jer su posljednjih dana polasci iz Libije učestali. Ta odluka dolazi dan nakon što je brod Alan Kurdi spasio 150 ljudi tijekom dvije akcije spašavanja. Brod se sada nalazi u Mediteranu i nema gdje pristati, a samo je jedna osoba evakuirana s njega zbog zdravstvenih razloga.
U čitavom ovom razdoblju, sa svom medijskom pažnjom na pandemiji, prosvjedi za solidarnost u doba zatvaranja u izolaciju od izvanredne su važnosti. U Norveškoj je na jednu plažu položeno 7.500 pari cipela kako bi se upozorilo na više od 7.500 djece i njihovih obitelji koji su zapeli u Moriji.