Koronavirus pandemija dovela je do toga da se životi većine nas, danas, mijenjaju svakodnevno i brzo. Dovedeni smo u emotivno-panično stanje. Ovaj virus je pronašao svoje mjesto na svim kontinentima planete Zemlje osim na Antartici. Mnoge europske zemlje uvele su mjere opreza koje uključuju zabranu izlaska iz kuće, odnosno izlaske u isključivo nužnim situacijama (poput nabavka hrane, lijekova i sl). Iznimno je važno pridržavati se mjera opreza i brinuti za sebe i svoju okolinu, no želimo podsjetiti i iskazati solidarnost sa svima onima koju su u riziku a nemaju taj luksuz da ostanu u svojim “domovima” jer naprosto svoj dom nemaju. To su beskućnici, ljudi u pokretu (izbjeglice i drugi migranti, djeca bez pratnje) žrtve obiteljskog nasilja koje nisu sigurne u svojim domovima. Tu su i radnici tvornica koji imaju obavezu (i potrebu) dolaziti na posao čime su direktno izloženi riziku. U ovoj situaciji se jasno rastače klasna podjela i razlika između onih koji imaju određene privilegije i onih koji nemaju.
Liječnici bez granica (MSF) pozvali su jučer na hitnu evakuaciju ljudi zarobljenih u pretrpanim grčkim kampovima. “U nekim se dijelovima kampa u Moriji samo je jedna slavina s tekućom vodom na 1 300 osoba, a sapun je nedostupan. Obitelji od pet ili šest osoba spavaju u prostorima ne većim od 3m²,” pojašnjava liječnica Hilde Vochten, MSF-ova koordinatorica za medicinsku skrb u Grčkoj. U tim je uvjetima neizvedivo i nemoguće provođenje mjera koje se preporučuju za zaštitu od širenja virusa, poput učestalog pranja ruku, izbjegavanje kontakta s velikim brojem ljudi, samoizolacije u slučaju zaraze ili sumnje na zarazu i sl. U pet hotspotova na grčkim otocima trenutno su 42 000 tražitelja azila. Iako poziv na evakuaciju u jeku pandemije može izazivati dodatni strah, prisiljavanje ljudi da žive u prenapučenim kampovima opasno je i može imati nesagledive posljedice. “Grčka vlada i države članice EU trebaju odmah djelovati i premjestiti većinu tražitelja azila u prihvatljive objekte dok ne bude prekasno”, ističe se u priopćenju MSF-a. I u drugim europskim zemljama duž puta prema EU mnoge izbjegle osobe žive u uvjetima u kojima su osobito izložene rizicima koronavirusa. U promišljanjima i donošenjima odluka vezanih uz ovu pandemiju potrebno je ozbiljno pristupiti njihovim potrebama, uz provođenje evakuacija iz svih higijenski neadekvatnih i prenapučenih objekata.
U nedjelju, na 8. mart, transmigracijski kolektiv “Žene ženama” pridružio se Noćnom maršu u Zagrebu te odaslao snažnu poruku. “Kolektiv Žene ženama snažno je marširao u ljubavi i bijesu s ručno izrađenim transparentom Ne mogu nas sve pobiti. Ljubav i bijes na Noćnom maršu povodom Dana žena. Iskazana je solidarnost sa ženama, s borbom protiv femicida i sa svim ljudima prisiljenim da migriraju iz svojih domova zbog diskriminacije, nasilja, i smrti na granicama. Zajedno s nama u svakom šavu, svakoj odabranoj boji, svakoj ispletenoj vuni, su bile žene čiji su putevi prošli kroz Zagreb i koje su sada na putu, čekaju azil, skrivaju se, deportirane su ili nisu više s nama.”
Iz susjedne Bosne i Hercegovine dolazi još jedan primjer kriminalizacije solidarnosti. Dok su prošlog tjedna aktivisti i organizacije aktivne u BiH upozoravale o rastućim pritiscima lokalnih vlasti i policije, uprava policije tuzlanskog kantona upozorila je građane da ne daju novac izbjeglicama koje ponekad prose na cesti ili prodaju maramice. Uprava policijskog kantona iskoristila je priliku kako bi još jednom kriminalizirala migrante, ali i lokalnu zajednicu koja pokušava odgovorit na potrebe izbjeglica koje država sustavno ignorira. Važno je da građani ne posustanu pred ovakvom kriminalizacijom koja se protivi načelima solidarnosti i humanosti.
Foto: MSF
