Nezavisni volonteri koji pružaju podršku izbjeglicama na unutarnjoj i vanjskoj granici EU, izvještavaju o teškim i neodrživim situacijama iz Lezbosa, Patrasa, Velike Kladuše i Šida. Njihova svjedočanstva govore o normalizaciji nemogućih životnih uvjeta u službenim kampovima i u drugim mjestima u kojima se izbjeglice i drugi migranti nalaze.
Iako neke zemlje odlučuju vraćati sirijske izbjeglice u sigurne zone u Siriji – sirijsko civilno društvo je složno oko toga kako sigurni preduvjeti za povratak u Siriju nisu ostvareni te da svi povratci trebaju biti zaustavljeni do daljnjega. Ono što se u međunarodnoj zajednici naziva dobrovoljnim povratkom, za većinu Sirijaca su zapravo prisilni povratci. Sirijske organizacije koje monitoriraju stanje povrataka (poput Urnammu, Syrian Association for Citizens Dignity, Badael, i druge) govore o životu u strahu, nesigurnim životnim uvjetima, uhićenjima i prisilnim nestancima.
Border Violence Monitoring mreža izdala je izvještaj za siječanj koji govori o 263 nezakonito protjeranih ljudi tijekom 14 različitih ilegalnih postupanja. Većina protjerivanja provedena je iz Hrvatske, tri slučaja lančanih protjerivanja iz Slovenije te dva kolektivna protjerivanja iz Sjeverne Makedonije u Grčku. Protjerivanja su i dalje popraćena upotrebom nasilja, najčešće premlaćivanjem – udarcima u glavu koji uzrokuju nesvjesticu, te lomljenje kosti uslijed udaranja palicama. Policajci i dalje korite “tunel” metodu – poslagivanje u liniju iza kombija, te premlaćivanje osoba koje izlaze iz kombija. Prikupljena svjedočanstva govore o odbijanju pristupu sustavu azila uz izjave poput “to nije naš posao, nego posao Vlade”, “ako želiš azil moraš ići u Zagreb jer u Karlovcu nema azila”. Jednako tako, neke osobe koje su uspjele doći do Zagreba, bile su protjerane nazad u Bosnu – iako su se nalazile u neposrednoj blizini Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite Porin ili ureda UNHCR-a.
Početkom godine je Frontex, agencija EU za zaštitu vanjske granice, objavila godišnji pregled za 2019. u kojem ističu kako su iregularni prelasci na granicama EU tijekom 2019. bili najniži unazad 5 godina. Unatoč tome, za područje “Balkanske rute” zabilježeno je duplo povećanje (u usporedbi s 2018) iregularnih ulaska na 14 000. Vijeće EU je u studenom 2019. usvojilo novu regulaciju kojom je Frontexu omogućena suradnja s Trećim zemljama. Frontex je potpisao ugovore o suradnji s BIH, Srbijom, Crnom Gorom, Sjevernom Makedonijom i Albanijom; a prva formalna suradnja ostvarena je upravo s Albanijom. Ta suradnja omogućava Frontexu da bude raspoređen na teritoriju zajedno s nacionalnim vlastima. BVM u svom siječanjskom izvještaju ističe kako sa zabrinutošću promatraju dosljednu pojavnost navodne Frontexove prisutnosti tijekom protjerivanja na nekoliko lokacija u regiji; te da aktivacija Frontexovih vanjskih misija dovodi u direktno pitanje njenu ulogu u omogućavanju kolektivnog protjerivanja.
Nakon prošlotjedne posjete Hrvatskoj i Bosni, članovi Europskog parlamenta iz grupacije zelenih i socijaldemokrata oštro su prozvali Hrvatsku zbog nasilnih protjerivanja. Tineke Strik iz grupacije Zelenih je istakla “Komisija nas je informirala da su u Hrvatskoj financirali mehanizam nadzora te da se situacija poboljšala ali smo mi vidjelii da se taj novac ne koristi za nadzor postupanja već za kontrole na granicama. Zbog toga si postavljamo pitanje istražuje li uopće Komisija ove izjave o odvraćanju i nepoštivanje ljudskih prava na vanjskim granicama”.
HDZ-ovi europarlamentarci su na sve optužbe odgovorili kako su to laži. No, Saborski odbor za unutarnju politiku i vanjsku sigurnost je u četvrtak 06.02. donio jednoglasnu odluku o o tome da će izvršiti neposredni nadzor nad radom policije u dijelu u kojemu je dobivao predstavke vezane za postupanje prema migrantima. Predsjednik Odbora, Ranko Ostojić, istaknuo je da će nadzor podrazumijevati odlazak članova Odbora na teren.
Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) odlukom donesenom 13. veljače prihvatilo je španjolsku žalbu na presudu nižeg vijeća iz 2017., te time zaključilo da Španjolska svojim postupanjem nije prekršila čl.4. Protokola 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda o zabrani kolektivnog protjerivanja niti čl. 13. iste Konvencije o pravu na djelotvoran pravni lijek. Protiv takve odluke progovorila je Dunja Mijatović, povjerenica Vijeća Europe ističući kako je za Afrikance iz subsaharskog područja gotovo nemoguće regularnim kanalima podnijeti zahtjev za azilom u Mellili, kao ni stići do službenog graničnog prijelaza, već da im je ostavljena opcija »penjanja preko ograde, morskog puta ili korištenja neregularnih načina prelaska granice«. Također, ovoj odluci usprotivile su se međunarodne organizacije poput ECCHR i Amnesty International.
