2020.godina započinje predsjedanjem Republike Hrvatske Vijećem Europske unije – što je osim prilike, i veliki izazov za RH. Zagreb je u četvrtak i petak ovoga tjedna domaćin Kolegija povjerenika Europske komisije na čelu s predsjednicom Ursulom von der Leyen. Tijekom boravka u Zagrebu, povjerenici Europske komisije održat će niz bilateralnih susreta s resornim ministrima.
Organizacije civilnog društva iz Hrvatske okupljene u neformalnu mrežu Forum 2020 nakon provedenih konzultacija s građanima u pet gradova (Rijeka, Varaždin, Split, Osijek i Zagreb) te nakon provedenih dodatnih online konzultacija, usuglasile su prioritete predsjedanja RH Vijećem EU u periodu siječanj – lipanj 2020. Među prioritetima je istaknuto područje azila i migracija, kao i zahtjev da se zaustave trendovi kriminalizacije solidarnosti diljem EU prema izbjeglicama i migrantima. Uvođenje zakonskih odredbi i praksi kojima se kažnjavaju građani koji iz humanitarnih razloga pomažu izbjeglicama na teritoriju članica, raspiruju strah i rasizam u društvu – što je potrebno zaustaviti. Forum 2020 osim toga, ističe nužnost reforme Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) koja se mora temeljiti na ljudskim pravima, imati jasne ciljeve i ukloniti disfunkcionalnosti postojećeg sustava (Dublinski sustav). Iznimno je važno da reforma CEAS-a štiti i širi, a ne smanjuje prava tražitelja azila i izbjeglica. Jednako je važno osigurati usmjeravanje sredstava u integraciju, a smanjiti ulaganje sredstava u opremanje granica i povratke migranata u tzv. treće zemlje. Očekuje se i osiguravanje i omogućavanje sigurnih i legalnih puteva budući je to ključni doprinos koji EU može dati globalnom odgovoru na migracijska kretanja te bi uvelike smanjilo rizike i neizvjesnosti kojima su izložene osobe koje su prisiljene napustiti svoje domove. Važan korak u tom smjeru bilo bi ukidanje ograničenja za spajanje obitelji, odnosno proširenje prava kojima se uređuje spajanje obitelji kako bi ih se učinilo manje restriktivnima. S obzirom na vrlo zabrinjavajuću situaciju na vanjskim granicama EU, očekuje se da će Vijeće smanjiti i ograničiti nadležnosti Frontexa i uspostaviti efikasni, nezavisni mehanizam nadzora postupanja na granicama.
Preporuke za hrvatsko i njemačko predsjedanje objavio je i UNHCR, koji ističe kako presjedanje 2020 ima dvije prilike koje mogu pokazati korake boljeg vođenja u zaštiti izbjeglica u Europi i okolici. To su pomaci ka održivoj azilnoj reformi i pružanje veće podrške zemljama gdje živi većina izbjeglica.
Organizacija Alarm Phone objavila je regionalnu analizu centralnog Mediterana za 2019.godinu, u kojoj ističu kako je oko 15 000 ljudi uspjelo u prelasku Mediterana: 11500 ljudi je stiglo brodom do obale Italije, dok je 3300 ljudi stiglo do Malte (uglavnom bježeći iz Libije i Tunisa). Tijekom godine zabilježili su 743 smrti u centralnom Mediteranu, no svjesni su kako ih ej bilo mnogo više. Upozoravaju kako statistike IOM-a i UNHCR-a nisu točne, jer znaju da su izignorirali neka utapanja koja je Alarm Phone zabilježio. Najavljuju daljnji nastavak rada uz poruku: Ferries not Frontex!
Izbjeglice koje na afričkom kontinentu bježe prema sjeveru te pokušavaju pristići do sigurnosti, vrlo često s dolaskom u Libiju završavaju u detencijskim centrima, gdje su izloženi silovanjima, torturi i drugim oblicima zločina. Neke od osoba koje su boravile u Libiji, UNHCR je na temelju sporazuma potpisanog između Vlade Ruande, Afričke unije i UNHCR-a preselio u hitni tranzitni centar Gashora. Ruanda je prihvatila primiti izbjeglice iz Sudana, Somalije i Eritreje privremeno, dok se ne pronađu dugoročna i održiva rješenja za te ljude. UNHCR je dosad evakuirao više od 4400 izbjeglica iz Libije – primjerice 2900 osoba u Niger preko mehanizma hitnog tranzita, te 425 osoba u Europu preko hitnog tranzitnog centra u Rumunjskoj. Ovoga tjedna Norveška je najavila kako će iz Ruande preseliti 600 izbjeglica u ovoj godini. Iako je ovo evidentno “loptanje” ljudima naprijed-nazad-naprijed, preseljenje ovih ljudi u Norvešku je svakako pozitivan pomak ka sigurnim i legalnim putevima. Ovakvih praksi bi trebalo biti više, a ljudi u centrima poput ovih u Libiji manje. Zemlje EU, ali i druge zemlje Zapada bi trebale primati više od po 7 osoba (kao što je učinila Švedska); te početi razvijati nove modele prihvata izbjeglica sigurnim i legalnim putevima koja ljudima omogućuju dostojan nastavak života.