Nepostojanje sigurnih i legalnih puteva ponovno oduzima ljudske živote na granicama Republike Hrvatske. Početak tjedna obilježila je tragična vijest o utapanju šestero izbjeglica među kojima je i dvoje djece koji su pokušali čamcem preči Dunav. Neophodno je istaknuti kako trenutne politike Europske unije, ali i Republike Hrvatske prisiljavaju ljude u potrazi za sigurnošću na opasna putovanja koja nažalost imaju tragičan ishod. U novom članku Guardian ponovno izvještava o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima izbjeglica i migranata i onemogućavanju pristupa sustavu međunarodne zaštite. U članku se prenosi svjedočanstvo izbjeglice koji je svjedočio ranjavanju osamnaestogodišnjaka u Tuhobiću prije nekoliko tjedana od strane hrvatskog policajca. Zanimljivo je kako se okolnosti događaja u svjedočanstvu koje prenosi članak, bitno razlikuju od okolnosti koje je Ministarstvo unutarnjih poslova komuniciralo s javnosti. Upravo zbog velike razlike između okolnosti događaja u kojem je stradao osamnaestogodišnjak, Centar za mirovne studije proslijedio je zahtjev za očitovanjem Ministarstvu unutarnjih poslova.
Nakon što je početak mjeseca obilježila vijest o nezakonitom protjerivanju nigerijskih studenata u Bosnu i Hercegovinu, BBC je ovoga tjedna objavio kako su se mladići vratili u Nigeriju. Mladići su izjavili kako ih je hrvatska policija uz prijetnju oružjem prisilila da odu u državu u koju nikada nisu namjeravali otići te kako se tek sada pri povratku u Nigeriju osjećaju slobodno. Praksa nasilnih i nezakonitih protjerivanja izbjeglica se nastavlja, kako na granici s Bosnom, ali i na granici sa Srbijom što potvrđuje i regionalni ured međunarodne organizacije Save the Children. Prema njihovim podacima, trećina djece koja se trenutno nalaze u Beogradu su iskusila nezakonito protjerivanje, a 96% od djece koja su prijavila proživljeno nasilno protjerivanje su djeca bez pratnje.
Nezavisni volonteri koji se nalaze u kampovima u Grčkoj i na vanjskim granicama EU prenose nove aktualnosti koje se događaju u Šidu, Velikoj Kladuši i Lesbosu. Prema njihovim riječima ‘’policijski pritisci u svim točkama nastavljaju dodatno otežavati živote izbjeglicama, kao i obavljanje aktivnosti onih koji im pokušavaju pomoći. Iz Lesbosa nam govore o velikom problemu s mentalnim zdravljem, s kojim se bore i djeca, te kojem se ne pridaje dovoljna pozornost. Usprkos svemu, ima i pozitivnih vijesti. U Šidu su izbjeglice u skvotu ponovno počeli kuhati za sebe,a stigle su donacije u skladište u Hrvatskoj. I dalje postoje osobe koje usprkos svemu nastavljaju iz dana u dan raditi koliko se može da bi se barem malo poboljšala situacija u kojoj su osobe u pokretu još uvijek prinuđene živjeti.’’ Dobre vijesti i dokaz snage volje osoba koje pomažu izbjeglicama dolazi iz Tuzle, gdje POMOZI – ‘’udruženje dobrih ljudi okupljenih oko iste ideje – humanosti’’, iznajmilo motel kako bi se smjestile promrzle izbjeglice koje već mjesece provode na autobusnoj stanici.
O okrutnosti i težini izbjegličkog puta govore i slike koje su naslikale izbjeglice, a kojima poručuju kako oni nisu izabrali ovakav život. Izbjeglištvo ostavlja značajan trag na živote, posebice djece, njihove želje i snove. Novinarka Barbara Matejčić razgovarala je s djecom izbjeglicama i koje žive u Hrvatskoj.
‘’Što si želite u sljedećoj godini? – pitala sam djecu u Isusovačkoj službi za izbjeglice u Zagrebu krajem studenoga.
Nastala je šutnja i međusobno pogledavanje. Tamo se okupljaju subotom popodne s volonterima koji im pomažu u učenju. Dobri su đaci, mahom srednjoškolci, no ponekad im treba pomoć s hrvatskim jezikom. Većina ih je tu oko tri godine, došli su kao izbjeglice i odlično su svladali jezik, no nekada nešto ipak zapne, a osim toga, marljivi su i ambiciozni i žele biti što bolji u školi.’’
Odgovore djece zajedno s popratnom animacijom možete pronaći ovdje.
