Hrvatski mediji su ovoga tjedna preplavljeni viješću o dvojici Nigerijaca koji su boravili u Hrvatskoj uz odobrene vize u svrhu sudjelovanja na Svjetskom međusveučilišnom prvenstvu. Nakon prvenstva, hrvatska policija ih je, kako navode, zatekla u Zagrebu te prisilno odvela u Bosnu i Hercegovinu u kojoj ranije nisu ni bili. Takvo postupanje nije u skladu ni s jednom zakonom propisanom procedurom. Nigerijski državljani koje su hrvatske vlasti nezakonito protjerale u Bosnu i Hercegovinu još uvijek su tamo te u vrlo teškim uvjetima, koji sa svakim danom zime postaju još teži, s punim pravom traže da im se omogući povratak u Hrvatsku. Nakon tri godine kontinuiranog upozoravanja o nezakonitim protjerivanjima koje provodi hrvatska policija, predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić, potaknut slučajem ilegalnog protjerivanja nigerijskih studenata, zatražio je očitovanje policije o nezakonitim protjerivanjima. Prema zadnjim informacijama s terena, u slučaj se uključio IOM te bi dvojica Nigerijaca trebali biti vraćeni u Nigeriju. Očekujemo od međunarodnih organizacija da ne podržavaju nezakonita postupanja policije. Upravo naprotiv, vrijeme je da sve više glasova – glasno – govori o kršenjima ljudskih prava na granicama. Organizacije poput IOM-a i UNHCR-a ovakve prakse susreću svakoga dana: izađimo iz tišine.
Pushbackovi mogu i moraju biti zaustavljeni. Dobar primjer za to je presuda suda u Rimu, od 28. Studenog 2019., oko prava za naknadu žrtava kolektivnog protjerivanja koje je provela talijanska obalna straža 2009 po osnovi “prijateljskog sporazuma” s Libijom. Sud je potvrdio kako Italija protuzakonito vraća ljude u Libiju te im uskraćuje pravo na azil.
Ovaj tjedan je Bosnu i Hercegovinu posjetila Dunja Mijatović, povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava koja je u nekoliko navrata već osudila postupanje Hrvatske prema migrantima te pozvala premijera Plenkovića i hrvatske vlasti da osiguraju pristup azilu i “provođenje brze, učinkovite i neovisne istrage u svim prijavljenim slučajevima kolektivnih protjerivanja i optužbi za nasilje prema migrantima, kao i za druge navodne zločine poput krađa, te da poduzmu sve potrebne mjere za okončanje takve prakse i sprječavanje njihovog ponavljanja.” Prilikom posjete Vučjaku, improviziranom kampu na nekadašnjem odlagalištu smeća u šumi u blizini Bihaća, Mijatović je, kako prenose mediji, izjavila: “Ovo nikada nisam vidjela, stid me je kao Bosanku i Hercegovku”. Inicijativa Dobrodošli! izuzetno cijeni napore povjerenice Vijeća Europe i uvažava učinak koji na svako ljudsko biće ostavlja prizor Vučjaka u snijegu, ali od tijela koje predstavlja očekujemo više od zahtjeva prema vlastima BiH ili graničnih zemalja. Prije svega očekujemo angažman zemalja centra i same Europske unije.
Ljudi su zarobljeni u Bosni i Hercegovini zbog migracijske politike Europske unije, protjerivanja i zatvaranja migranata i tražitelja azila. Ako se na Vučjaku nečega trebamo sramiti, to je prije svega toga što smo Europljani. Europska unija odmah treba osigurati premještanje i prihvat ljudi zarobljenih pred njezinim vratima. To zahtijevaju i ljudi zaglavljeni na Vučjaku koji od 3. prosinca štrajkaju glađu, boreći se i na taj način za dostojanstven život koji im se bespravno i brutalno uskraćuje. Izjavu u kojoj apeliraju da im se omogući prelazak granice u cijelosti možete pogledati ovdje. Više o tijeku prosvjeda pratite na ovoj i srodnim poveznicama.
Prema informacijama od volontera iz BIH, vremenski uvjeti u BIH su vrlo teški za preživljavanje osoba koje trenutno žive na cesti – na planinama se vidi snijeg i vrlo je hladno. U Sarajevu, mnogi spavaju u napuštenim, dok su se neki odlučili vratiti se Srbiju ili Grčku dok ne prođe zima. Primjećen je velik broj djece bez pratnje koji putuju u grupama – policija ih najčešće odvodi u kamp Hadžice, no ondje često nema mjesta za sve pa ostaju na ulici. U Tuzli se svakodnevno nalazi oko 50 migranata, koji borave u području oko željezničkog kolodvora – ljudi su počeli postavljati šatore između željezničkih tračnica. Volonteri svakodnevno pružaju podršku, dok javna bolnica prima ljude kojima je potrebna medicinska pomoć. Primijećeni su djelatnici IOM-a koji dijele letke o dobrovoljnom povratku u zemlju porijekla. U Krajini i Kladuši policija i dalje hvata ljude te ih odvodi na Vučjak – gdje su životni uvjeti potpuno dehumanizirani. U kampu Bira, ljudi se žale na ponašanje zaštitara te postoje svjedočanstva o nasilju i korištenju elektrošokova.
Sigurnost ljudi u drugim zemljama, a pogotovo susjednim zemljama, treba nas brinuti jer je direktno povezana sa sigurnošću u Europi. Catherine Woollard iz ECRE-a, u uredničkom uvodniku ovoga tjedna poručuje: “Slijedeći strategije koje ljude čine nesigurnima, poput suradnje s represivnim režimima, u konačnici ćemo potkopati našu vlastitu sigurnost i pridonijeti raseljavanju. Uloga vanjske i sigurnosne politike ključna je za podršku ljudskoj sigurnosti u drugim regijama, a ne samo u usko definiranim državama.” Izvještaj Saferworlda “Partners in crime? The impacts of Europe’s outsourced migration controls on peace, stability and rights” analizira politiku EU i europskih vlada u outsourcingu kontrole migracija u “partnerskim” zemljama poput Turske, Libije i Nigera. Ovaj pristup ne spašava ljudske živote već podržava sukobe i nasilje u tim zemljama, te pojačava okidače migracije.
VBZ, Knjižnica Dugave i Građanska inicijativa Dugave pozivaju Vas na još jednu tribinu Književne senzibilizacije i promociju knjige LA SUPERBA, u ponedjeljak 9.12. u 18:30 sati. Na tribini sudjeluju: Prince Wale Soniyiki, osnivač i predsjednik Društva Afrikanaca u Hrvatskoj; dr. sc. Drago Župarić-Iljić, stručnjak za migracije i docent na Odsjeku za sociologiju FFZG; te Stjepan Ravić, urednik knjige.
