Protekli tjedan obilježio je niz informacija o pronađenim mrtvim tijelima na granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osobe koje su se zatekle na području oko Cazina (BIH), Crnaj snimile su mrtvo tijelo te je prema navodima bosanskih medija utvrđeno kako se radi o slučaju utapanja. Jednako tako je u naselju Osmanagići, na području Cazina, pronađeno mrtvo tijelo u napuštenoj kući/kamp prikolici – tijelo je poslano na obdukciju nakon čega će se znati točan uzrok smrti. Još jedan slučaj smrti dogodio se u gradu Bileća,selo Todorići, na jugu BIH – kada je lokalni mještanin vatrenim oružjem upucao migranta kojeg je zatekao (s grupom) u seoskoj kući u blizini koje je čuvao stado. Prema navodima medija, došlo je do naguravanja između mještanina i grupe migranata te je puška opalila uslijed čega je nesretno stradala jedna osoba. Onemogućavanje pristupa sustavu azila i zatvorene granice su posljedica svih ovih smrti. Strah koji proizlazi iz ovih događaja utječe na ljude u pokretu i lokalne zajednice u graničnim područjima. Restriktivna politika Europske unije koju Republika Hrvatska vjerno provodi i prati ugrožava ljudsku sigurnost na području Balkana – te uz to širi strah.
Ove vijesti čitamo u vrijeme kada nas hrvatska politička elita obaviještava kako su odradili sve što je potrebno da Hrvatska uđe u Schengen zonu te da bismo sljedeći tjedan, točnije 16. listopada trebali saznati konačnu odluku Europske komisije.
Europska unija je 07. listopada potpisala ugovor s Crnom Gorom oko upravljanja granicom. Ugovor je potpisan između Crne Gore i Frontexa (Agencija EU za granicu i obalnu stražu), te se njime dozvoljava Frontexu da podržava Crnu Goru u procesu upravljanja granicom, provodeći zajedničke operacije i zapošljavajući timove u regiji koji će nadzirati granicu. Cilj ovog ugovora je suzbijanje ilegalnih migracija, kako sama EU navodi “uslijed nenadanih promjena u migrantskim tokovima”. Uloga misije Frontexa nikada nije bila potpuno jasna, pa tako ni iz ovoga nije jasno koju će konkretnu ulogu imati službenici Frontexa, kao niti koje će biti njihove odgovornosti i opseg djelovanja. EU prisutnost Frontexa uvijek opravdava argumentom jačanja sigurnosti, no jedina sigurnost koju vidimo ojačanu u tom segmentu je sigurnost tvrđave Europe, no ne i sigurnost ljudi – kako onih koji pokušavaju prijeći granicu i pristupiti sustavu azila, tako onih koji žive u graničnim područjima. Ne zaboravimo kaveze na jugu BIH s migrantima koji čekaju deportaciju u Crnu Goru.
Licemjernost EU možemo očitati u još jednom detalju koji je prošloga tjedna proizašao u medijima. A to je vijest da je na sastanku talijanskih tajnih službi 2017.godine na Siciliji, u Cataniji, sudjelovao jedan od svjetski najzloglasnijih trgovaca ljudima – poznat kao Bija, punog imena Abd al-Rahman Milad. Dolaskom na sastanak prošao je kroz izbjeglički kamp te su ga mnoge izbjeglice prepoznale, no nadležni su to ignorirali. UN je u svojim izvještajima o sigurnosti pisao o njemu kao odgovornim za utapanja stotine ljudi u Mediteranu te da je vođa kriminalne organizacije koja djeluje u sjeverno-zapadnoj Libiji. Na sastanku je navodno sudjelovao kao predstavnik libijske obalne straže. Talijanske vlasti još uvijek nisu dale službeno očitovanje o ovim saznanjima, do kojih je došao katolički dnevni list Avvenire.
U zemljama u kojima trenutno postoji veliko policijsko nasilje prema izbjeglicama, također postoje i mnogi nezavisni volonteri koji migrantima i izbjeglicama pružaju podršku te dokumentiraju to isto nasilje. Kroz kratke audio snimke željeli su doprinijeti vidljivosti onoga što se (i dalje) događa na našim granicama.
Ovoga tjedna imali smo priliku posjetiti “izbjeglički kamp” u Calaisu, i skladište koje koriste organizacije koje pružaju pomoć i podršku izbjeglicama. Unutar skladišta nalazi se i profesionalna kuhinja ‘’Refugee Community Kitchen’’ u kojoj se dnevno pripremi 1500 obroka koje volonteri kasnije distribuiraju u Calaisu i Dunkriku. U Calaisu je trenutno aktivno nekoliko organizacija koje osluškuju i pokušavaju odgovoriti na potrebe izbjeglica. Osim što se volonteri prisiljeni raditi u vrlo dinamičnom okruženju, posljednih nekoliko godina suočeni su sa kriminalizacijom solidarnosti. Prema njihovim riječima lokalna polcija je jako intrunzivna, često ih zaustavlja, pregledava kombije koje koriste za transport donacija, i rade učestale pretrese iako za to nemaju nalog. Osim kriminalizacije solidarnosti, volonteri bilježe i povećano nasilje nad izbjeglicama. Nakon dugogodišnjeg bilježenja kontinuiranog nasilja nad izbjeglicama lokalna policija je promijenila pristup i trenutno provodi prisilne deložacije izbjeglica po nekoliko puta dnevno. Policija odlazi u šume, parkove i mjesta za koja je poznato da se tamo nalaze izbjeglice te im uništava šatore i privatne stvari, sve pod parolom kako to rade da bi izbjeglice otišle u prihvatne centre. Dokaz o narativu u kojem su izbjeglice pozicionirane kao sigurnosna prijetnja jest i činjenica kako grad postavlja ograde i zagrađuje sve prostore koje bi izbjeglice mogle koristiti kao sklonište od vremena i hladnoće koja dolazi.
Grozote o kojima vam pišemo je potrebno zajedno prevazići te se protiv njih boriti. Zbog toga ne propustite ove subote (12.10.) MARŠ SOLIDARNOSTI “Protiv političke represije” – od 12 do 14 sati; nakon kojega možete svoje klince odvesti na radionicu cirkuskih vještina za djecu u AKC Medika – od 16 do 18 sati.
