Vijesti

Djeca se vraćaju u školu – izazovi školskog sustava i integracije

Border Violence Monitoring Network ovog je tjedna objavila svoje izvješće za kolovoz u kojem je sažeta trenutna situacija vezana uz pushbackove i policijsko nasilje na zapadnom Balkanu, prvenstveno u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, granicama Srbije s Hrvatskom i Mađarskom, ali i u Italiji, Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj. Ovo izvješće analizira, između ostalog, opetovano ekstremno nasilje i zlostavljanje poput mučenja, lančanih pushbackova iz Italije te trendove pushbackova u Grčku i iz nje. Izuzetno je važno nastaviti izvještavati i govoriti o nasilju i zlostavljanju na europskim granicama: pokazati solidarnost s ljudima u pokretu i s njihovom svakodnevnom borbom je od presudnog značenja u ovom povijesnom trenutku.

Bosanske vlasti izjavile su da je od početka godine preko Bosne i Hercegovine prošlo više od 19500 osoba. Narativ nekih medija iz regije stalno prikazuje migracijski fenomen kao problem i teret, ističući važnost ulaganja u nadzor granica, a potpuno zanemarujući perspektivu koja naglašava važnost odgovarajućih životnih uvjeta i integracijskih aktivnosti (i u BIH i u Hrvatskoj, prema doprinosu hrvatskog ministra unutarnjih poslova na međunarodnoj konferenciji o nacionalnoj sigurnosti). Jasan znak toga je nepostojanje alternativnog i trajnog rješenja za smještaj u Unsko-sanskom kantonu gdje još uvijek više od 1500 ljudi živi izvan kampova, a 500 ljudi živi u nepodnošljivim uvjetima na Vučjaku – mjestu koje ne možemo opisati kao izbjeglički kamp ili mjesto prikladno za život bilo kojeg ljudskog bića. Niz brzih političkih reakcija na postojeću humanitarnu i političku krizu obično se temelji na vrlo širokim pretpostavkama o razlozima zbog kojih se ljudi odluče na put u Europu. To se obično temelji na ideji tzv. „faktora privlačenja“ što rezultira time da zemlje ulažu ogromna sredstva i napore u uvođenju dovoljno faktora odvraćanja da se zaustave dolasci ljudi (ti faktori uključuju, npr., nedostatak adekvatnih integracijskih politika, strožu kontrolu na granici, nasilje na granici). Sve ovo ostavlja ljude u limbu, bez sigurnih i legalnih opcija putovanja ili odredišta gdje bi mogli započeti obnavljati svoje života, a ne samo čekati (najčešće u uvjetima neprikladnim za bilo koje živo biće).

Ipak, u Bosni i Hercegovini postoji nekoliko pojedinaca i organizacija koji svakodnevno doprinose boljem životu u lokalnim zajednicama, kako za starije građane, tako i za novopridošle ljude koji posljednjih godina kraće ili dulje žive u Bosni. Primjer toga je uzbudljiv početak školske godine za više od 200 djece Unsko-sanskog kantona. Saznajemo kako su svi uzbuđeni što započinju novu školsku godinu s prijateljima: „Obožavam školu, posebno matematiku i bosanski jezik. Radujem se što ću započeti školu jer ću vidjeti svoje nove prijatelje i učitelje i presretan sam zbog toga“, kaže Hasan.

Postoje dobre vijesti i za djecu koja sada žive u Hrvatskoj: nevladina organizacija Are You Syrious se nakon 9 mjeseci konačno vraća u Prihvatilište Porin u Zagrebu. Nakon razgovora i sastanaka s državnom tajnicom Ministarstva unutarnjih poslova i upraviteljem Prihvatilišta za tražitelje azila, Are You Syrious je dobio dozvolu da ponovno djeluje unutar Prihvatilišta i pruža podršku djeci u njihovom školovanju i integraciji.

U skladu s tim, predlažemo vam da pročitate istraživanje „Izazovi integracije izbjeglica u hrvatsko društvo: stavovi građana i pripremljenost lokalnih zajednica“. Evo nekoliko glavnih točaka koje želimo naglasiti, a koje su proizašle iz lokalne konferencije o ovoj temi:

  • Učenje jezika je prepoznato kao najvažnija dimenzija integracije. Predstavnici obrazovnih ustanova i jedinica lokalne samouprave istaknuli su kako postoji dosta nejasnoća u vezi organizacije samih tečajeva jezika te pitanja odgovornosti (je li organizacija u rukama lokalne ili regionalne samouprave?). Također, postoje problemi vezani uz samo financiranje tečajeva, ali i nedostatak kvalitetnih kadrova praćen nedostatkom logističkih kapaciteta. Predstavnici organizacija civilnog društva pokazali su se kao ključni akteri kroz izvođenje satova učenja jezika. Svi azilanti u istraživanju su istaknuli kako im je potrebno više tečajeva od postojećih.
  • Kod uključivanja u obrazovni sustav najproblematičnijom se ispostavila sporost administracije i malen fond sati za pripremu djece (ponovno učenje jezika). Jedinice regionalne samouprave su se ispostavile upućenijima u probleme prepoznavanja svjedodžbi i stečenih kvalifikacija, ali i uključivanja starije djece u srednje škole. Također, kod djece se javila potreba za asistentima u nastavi. Organizacije civilnog društva su se u kontekstu uključivanja djece u škole izjasnile kao akter koji doprinosi dodatnoj senzibilizaciji, ali bez direktnog utjecaja i angažmana kod samog uključivanja.
  • Sami azilanti su izjavili kako imaju pozitivno iskustvo s obrazovnim sustavom. Percipiraju škole kao mjesta izgradnje novih društvenih mreža, ali kao nedostatak su identificirali nepoznavanje samog procesa uključivanja i nedostatak znanja kod mjerodavnih institucija.

Solidarnost s izbjeglica prisutna je u različitim oblicima u cijelom svijetu. Jedan primjer je nevjerojatan pokret solidarnosti oko Ahmeda i njegovo nepravedno zatvaranje u Mađarskoj. Prošle su četiri godine od “pobune Röszke“ – napada mađarske interventne policije i TEK-a (protuterorističke jedinice) na protest migranata protiv granica i ograničavanja slobode kretanja u rujnu 2015. godine. Za vrijeme i nakon ove pobune jedanaest osoba je uhićeno i završilo na sudu. Ahmed H., jedan od uhićenih, osuđen je za terorizam i osuđen prvo na 10, potom na 7, a na posljednjem ročištu na 5 godina zatvora. „Tijekom suđenja su izrečene vrlo oštre kritike prema mađarskoj državi. Međutim, odbijanje Cipra da obnovi Ahmedovu vizu dokazuje da za njegovu situaciju nije isključivo kriv mađarski „nedemokratski“, „diktatorski“ režim. Rasistički antimigracijski i antiteroristički diskurs bitan je dio ideje o ‘Europi’ i europskom graničnom režimu, koje slijede sve europske države.” Freetheroszke11 poziva na akcije solidarnosti koje su ovoga puta usmjerene na Ciparsku državu i njene institucije. Za oslobađanje i povratak kući potreban je snažan međunarodni javni pritisak. Ciparska vlada ga mora konačno pustiti konačno pustiti iz zatvora da se ponovno pridruži svojoj obitelji! Širite vijesti, širite solidarnost!

Evo nekoliko pozitivnih vijesti, poziva i događaja za ovaj tjedan:

hr Croatian
X