Europski ured za azil objavio je godišnji izvještaj za 2018.godinu o situaciji u području azila. Navode kako su u 2018. godini tri zemlje iz kojih dolazi najveći broj tražitelja azila bile: Sirija (13%), Afganistan (7%) i Irak (7%). Uz njih, osobe koje su zatražile zaštitu najčešće su bile iz sljedećih država: Pakistan (4%), Nigerija (4%), Iran (4%), Turska (4%), Venezuela (3%), Albanija (3%) i Gruzija (3%). Zemlje članice EU koje su zaprimile najviše zahtjeva za međunarodnu zaštitu bile su Njemačka (184 180), Francuska (120 425), Grčka (66 965), Italija i Španjolska. Podaci iz prvih 5 mjeseci 2019. godine pokazuju da je registrirano 290 000 zahtjeva za međunarodnom zaštitom na razini cijele EU, što je 11% više u odnosu na isti period u 2018. godini. Tri glavne zemlje iz kojih dolaze ljudi koji su podnjeli zahtjev su i dalje Sirija (8%) i Afganistan (7%) te (kao novost) Venezuela (7%). Venezuela je postala jedna od tri destinacije iz koje najviše ljudi bježi u EU zbog političkih sukoba, koji se ondje odvijaju od siječnja 2019., a međunarodne organizacije kršenje ljudskih prava ondje bilježe još od 2014.
Državljani Venezuele trenutno ne trebaju Schengen vizu za kratkotrajni boravak u Španjolskoj – stoga su imali priliku ući u EU s valjanom putovnicom te zatražiti međunarodnu zaštitu. No, EU je najavila promjene od 2021.godine – kada će svaki državljanin Venezuele koji želi ući u područje Schengena, morati proći kroz autorizaciju European Travel Information and Authorization System. Naime EU je taj sustav osmislila “s ciljem zaštite i jačanja granica EU te kako bi se pravodobno identificirale moguće prijetnje i rizici povezani s putnicima koji ulaze u Schengen”, ali je u praksi to još jedan mehanizam jačanja Tvrđave Europe!
Talijanski sud je u utorak 2. srpnja2019. Carolu Rackete oslobodio optužbe za djelo ilegalnog probijanja blokade teritorijalnog mora i zabrane iskrcaja te za namjerno izazivanje sudara s gliserom Guardie di finanza. Istražna sutkinja je potvrdila da Carola nije počinila kazneno djelo te odbacila restriktivnu mjeru kućnog pritvora. Navedena presuda važan je korak u dekriminalizaciji solidarnosti u Europi, međutim Caroli još uvijek prijeti moguća optužnica za „suradnju s krijumčarima ljudi“. Podsjećamo kako je pod istragom u Italiji još jedna kapetanica – Pia Klemp, kapetanica broda Iuventa – te joj trenutno nije dozvoljena plovidba oko talijanske obale. Pia je u nedavnom intervjuu za Guardian izjavila kako talijanski i francuski ratni brodovi nisu pomogli u spašavanju ljudi. Pia i njena posada su gledali kako se 40 osoba odvodi nazad u Libiju, kako ih se 40 utopilo, a jednog dječaka kojeg nisu uspjeli spasiti su danima držali u frižideru kako bi ga dolaskom na kopno roditelji mogli dostojno sahraniti. “Europa nam nije omogućila sigurnu luku zbog čega smo nekoliko dana morali boraviti u međunarodnim vodama s tim dječakom u frižideru, dok je njegova majka bila na brodu. Tada smo se pitali kako da toj ženi, čije je mrtvo dijete u frižideru, kažemo da je EU dobila Nobelovu nagradu za mir.” Detaljnu analizu slučajeva Carole i Pie pročitajte u tekstu Aleksandre Sućur.
Prisustvo Hrvatske u Mediteranu potvrdila je rasprava na 163. sjednici Vlade RH – o Nacrtu prijedloga odluke o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru „SEA GUARDIAN“ u Sredozemlju, kojim se operaciji pridružuje 50 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske brodom Hrvatske ratne mornarice.
Dok se pred očima građana, građanki i institucija EU ljude vraća na teritorij Libije, mediji izvještavaju kako je u zračnom napadu na prihvatni centar za migrante u predgrađu libijske prijestolnice Tripolija u utorak poginulo najmanje 53, a ozlijeđeno 130 ljudi. Šef UNHCR-a Filippo Grandi izjavio je da izbjeglice i migranti ne smiju biti u detenciji, da civili ne smiju biti meta političkih sukoba i da Libija nije mjesto sigurnosti i sigurno mjesto povratka. Osim u Libiji, nesigurne zone za izbjeglice i migrante su i u Alžiru, o čemu izvještaja Associated Press – gdje je u posljednjih 14 mjeseci masovno protjerano13 000 osoba, uključujući trudnice i žene, koji su bez hrane i vode hodali pod temperaturama od 48 stupnja kroz Saharu u susjedni Mali.
Istog dana kad se birao i predsjednik EU Parlamenta, organizacija Proactiva Open Arms, organizirala je dolazak brodom (kojim aktivisti spašavaju živote izbjeglica na Sredozemnom moru) pred Parlament zahtijevajući da se zaustavi kriminalizacija pomaganja i spašavanja ljudi na moru te da EU uspostavi hitne mjere za povećanje i podršku spašavanju na Mediteranu. Kako je akcija izgledala možete pogledati u javljanju novinarke Ivane Dragičević za N1 televiziju. A odgovor na pitanje: Ako je granica nepropusna, otkud izbjeglice u Gorskom kotaru? možete pročitati u komentaru Borisa Pavelića.
Agencija EU za temeljna prava je 20.lipnja (Svjetski dan izbjeglica) objavila online platformu, koju su razvili novinari za novinare, a uz pomoć koje medijski profesionalci mogu unaprijediti svoj rad u izvještavanju o migracijama.
U četvrtak 04. srpnja Kolinda Grabar Kitarović je u Lici izvela performans za medije i javnost, kojim je pokazala kako se ne libi koristiti laži za potrebe kampanje temeljene na mržnji prema izbjeglicama i strancima. Predsjednica ne samo da je izignorirala izvještaje međunarodnih organizacija i institucija za zaštitu ljudskih prava, već je i napala nezavisne državne institucije.
U svijetu prožetom bešćutnošću prema izbjeglicama, književnost, pa tako i književnost za djecu, odbija šutjeti. Nedavno objavljena drama za djecu Mjesec i ja Selme Parisi (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2019), kao i prošlogodišnji prijevod stripa Zenobija Mortena Dürra i Larsa Hornemana (Sandrof, 2018) te iste godine objavljen dječji roman Suze boga Marsa Snježane Babić Višnjić (Semafora, 2018), bez ustezanja govore o fatalnim posljedicama restriktivnog europskog režima kontrole granica, pobliže o stradanju djece izbjeglica na granicama EU. Mjesec i ja dramski je tekst o susretu Dječaka i progonjene Djevojčice koja se, iscrpljena od bježanja i skrivanja, obraća Mjesecu sa sljedećom molbom: „Tražim da me primiš jer mi treba skrovište, sigurno mjesto na kojem sam zaštićena. Tražila sam na Zemlji takvo mjesto čitav svoj život. Mislila sam da je Zemlja dom za sve ljude koji na njoj žive. Mislila sam da su stanovnici ovog svijeta, koliko god različiti bili, na kraju ipak svi isti jer smo svi mi ljudi. Pogrešno sam mislila.“ Na nama je da svojim djelovanjem pokazujemo upravo suprotno.
Border Violence Monitoring zapošljava – otvorena su dva radna mjesta: zagovaranje prava ljudi u pokretu i koordinacija terenskih aktivnosti. Oba natječaja su otvorena do 24. srpnja 2019.
