20. lipnja obilježava se Svjetski dan izbjeglica što je prilika za podsjetiti kako broj prisilno raseljenih u svijetu raste, s kojim se problemima suočavaju i kako naša društva reagiraju na dolazak ljudi u potrazi za sigurnošću. Prema statistikama međunarodnih organizacija, više je od 70 milijuna prisilno raseljenih ljudi u svijetu, od čega više od 80% ostaje živjeti u zemljama i regijama koje graniče sa zemljom iz koje su pobjegli – poput Turske, Libanona, Jordana, Pakistana. Iako u EU živi vrlo mali postotak od ukupnog broja izbjeglica, strah i otpor prema prihvatu izbjeglica u europskim zemljama nikada nije bio jači. Zato je iznimno važno isticati točne i provjerene informacije o migracijama i tako razbijati predrasude i strahove. Osim toga, uz gotovo nepostojeće sigurne i legalne puteve za dolazak, zatvaranjem granica i onemogućavanjem pristupa sustavu azila nasiljem i kršenjem zakona EU postaje sve nedostupnija kao mjesto sigurnosti.
Ovom prigodom, UNITED for Intercultural Action objavio je i ažurirani popis smrtno stradalih izbjeglica na granicama EU, nazivajući ih “žrtve Tvrđave Europe – prešutne smrti”, budući da nisu posljedica nekih prirodnih katastrofa ili nesreća već kriminalne politike EU. Naime, na listi od 36 570 umrlih, najčeće ime je NN. Ozbiljne pokušaje identifikacije mrtvih pokreću samo izolirane znanstvene inicijative, a ne vlade. Ovaj popis se vodi od 1993. godine i svakim danom je sve duži, iako vjerojatno još tisuće ostaju neevidentirane.
Druga strana iste priče je i kriminalizacija onih koji pružaju podršku i solidariziraju se pa tako o kriminalizaciji ljudskosti možete čitati u Biltenovom tekstu, o brodovima angažiranim u traganjima i spašavanjima na moru i istragama koje se protiv njih vode u izvještaju Agencije EU za temeljna prava, dok o kaznama koje prijete ljudima u BiH u čijim su kućama i stanovima boravile izbjeglice možete čitati ovdje.
Hrvatska je od 2004.-2019. godine odobrila svega 793 međunarodne zaštite, a trenutno u Hrvatskoj zaštitu traži manje od 300 ljudi. Tako mali brojevi govore mnogo, a najviše o tome kako je Hrvatska zemlja koja može ponuditi više od onoga što sada čini i da možemo pokazati solidarnost, posebno kada se sjetimo kako je u nedavnoj povijesti i mnogima od nas trebala slična zaštita. Kako se u Hrvatskoj odnosimo prema onima koji dolaze, prolaze i traže zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba možete pročitati u pismu anonimnog planinara te u intervjima o životu u Hrvatskoj s osobama koje su zaštitu dobile.
Posebno je zabrinjavajuća situacija na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, u Unsko-sanskom kantonu, koja eskalira. Nakon požara u kampu Miral i brojnih sukoba među izbjeglicama, kao i s policijom, situacija čini se postaje neodrživa. Loši higijenski i životni uvjeti doveli su izbjeglice do očaja. Nakon što su počeli eskalirati različiti oblici nasilja, lokalne vlasti su odlučile premjestiti sve izbjeglice koje borave izvan kampova na izolirano područje u Vučjaku, na istom mjestu gdje je nekada bilo smješteno odlagalište otpada. Vlasti su de facto zatvorile kampove, uskrativši izbjeglicama ulazak ili izlazak iz zgrada. Ironično, UN i IOM, koji su do sada vodili kampove u BiH, protive se tom rješenju. Korištenjem sile, više od 600 ljudi je prebačeno u to područje, uključujući pretres i upadanje u nekoliko privatnih kuća u kojima je bilo smješteno gotovo 300 ljudi. “Lokalna policija i lokalni timovi Crvenog križa jedini su prisutni, jer međunarodne organizacije ne podržavaju ideju i smještaj u Vučjaku u trenutnim okolnostima. Crvenom križu je navodno dopušteno samo pružanje prve pomoći, tako da nema medicinske skrbi za ljude koji tamo borave. Također, hrana koja se distribuira je vrlo bazična i nije dovoljna da nahrani ljude “, izvijestio je AYS.
Ovog tjedna objavljena je i dostupna PUSH-BACK MAP (https://pushbackmap.org). U godinama u kojima smo svjedočili nezapamćenoj ekspanziji policijskog nasilja na granicama, ova mapa je kolektivni prostor otpora režimu kontrole granica EU-a. Cilj je vizualizirati napore za prelazak, izazivanje i borbu protiv državnog suvereniteta. Mapiranje push-backova znači i mapiranje otpora, mapiranje neprestanih pokreta preko i protiv granica! Namjera je ovom mapom zajednički dokumentirati kontinuiranu borbu i omogućiti ljudima alat za izvještavanje o doživljenim ili svjedočenim push backovima koji održavaju i održavaju borbu! Aplikacija se može preuzeti pa ju slobodno podijelite svojim kontaktima, grupama na terenu i ljudima u pokretu! https://pushbackmap.org/
Na Svjetski dan izbjeglica Rosa Luxemburg Stiftung objavio je Atlas migracija kojim se nastoji promijeniti perspektive o migracijama i njezinim akterima, inicirati pomak u političkom smislu i pridonijeti objektivnijoj raspravi unutar lijevih europskih stranaka i pokreta. Kako se navodi u uvodu, “prikupljene brojke i činjenice pokazuju da, iako se migracije događaju u svim dijelovima svijeta, one ne predstavljaju opasnost za društveno tkivo zemalja odredišta ili porijekla. Međutim, migracije su prijetnja za same migrante – posebno za izbjeglice i migrante bez odgovarajućih dokumenata.”
U kolovozu 2015. godine, neposredno prije nego je otvoren službeni koridor i omogućeno lakše putovanje, javnost je šokirala vijest o smrti 71 osobe koje supronađene u kamionu na autoputu u Austriji. Ovog tjedna su u Mađarskoj četiri osobe proglašene krivim za organizirano krijumčarenje ljudima i ubojstvo bez predumišljaja. Dok pratimo procese protiv pojedinaca odgovornih za smrti nastalih zbog krijumčarenja, nastavljamo pratiti i kako će završiti proces protiv EU koju je grupa odvjetnika tužila Međunarodnom kaznenom sudu zbog politika odvraćanja i njihovih tragičnih i smrtonosnih posljedica.
Za vikend literaturu predlažemo: Bosnia and Herzegovina: Local Authorities Relocate People to “Middle of Nowhere”
