Premijer Plenković sudjelovao je na summitu zemalja EU i arapskih zemalja u egipatskom Sharm el-Sheikhu. Izjavio je tom prilikom kako Hrvatska i Europska unija žele osnažiti multilateralne institucije i organizacije i međunarodni poredak utemeljen na međunarodnom pravu, što podrazumijeva i vladavinu prava i ljudska prava na nacionalnoj razini. Pozivanje na vladavinu prava pomalo je ironično za zemlju koja već nekoliko godina krši nacionalni i međunarodni zakonodavni okvir onemogućavanjem prava na pristup međunarodnoj zaštiti. Prema premijerovoj izjavi, partnerstvo sa zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka trebalo bi, između ostalog pridonijeti i sprečavanju nezakonitih migracija. Pritom se zanemaruje činjenica kako EU svojim pokušajima zaustavljanja nelegalnih migracija samo povećava brojku smrtno stradalih. Samo prošlog tjedna, more je na libijsku obalu izbacilo stotinu mrtvih tijela, bez ikakve značajnije reakcije javnosti.
The Guardian je u međuvremenu pustio u javnost paper Afričke unije o “zajedničkom afričkom stavu” prema kojem bi plan EU za “regionalne platforme za iskrcavanje” predstavljao kršenje međunarodnog prava uspostavljanjem “de facto detencijskih centara” na afričkom tlu. Sličan aranžman već postoji s Libijom gdje je 20.000 ljudi pritvorenih u vladinim detencijskim centrima u ponižavajućim uvjetima već izazvalo oštre kritike organizacija za ljudska prava.
Direktorica Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike (ECRE) također se osvrnula na stav Afričke unije i ocijenila ga pozitivnim otporom pred pritiscima EU. Pojasnila je kako afričke zemlje očekuju od Europe veću odgovornost u prihvatu izbjeglica, pogotovo onih koje pokušavaju prijeći Mediteran. Istovremeno, ne razumiju histeriju koja u Europi vlada u vezi migracija i ne žele surađivati s ekstremistima koji vode tu debatu te, ključno, ne žele otvarati centre u kojima će ljudi zaglaviti unedogled i postati magnet za krijumčare i trgovce ljudima. Na ovaj način bi se samo pokušalo ljude zadržati što dalje od Europe, a prisjetimo se da su do sada afričke države primile deset puta više izbjeglica nego Europa.
Europsko vijeće za izbjeglice i prognanike (ECRE) ovog tjedna je zatražilo prestanak vraćanja ljudi u Afganistan. Uz upozorenje na nepovoljnu sigurnosnu situaciju u Afganistanu u svojim preporukama za suspenziju vraćanja ljudi u Afganistan ECRE upozorava i nepravedno donošenja odluka o azilu u Europi. Upozoravaju na manjak transparentnosti i uopće dostupnih informacija nakon povrataka, ističu kako se pripadnici ranjivih skupina ni u kojem slučaju ne smiju vraćati, a dobrovoljne povratke treba prakticirati samo uz potpuno informiranje osoba, uz stvarne mogućnosti za dostojanstveni povratak i reintegraciju te pristup ambasadama i međunarodnim organizacijama u slučaju potrebe.
Rasprava o Maloj Gorici se nastavlja. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Petrinji je odgovarao na pitanja građana o otvaranju prihvatilišta za tražitelje azila. Pohvalno da je napokon došlo do komunikacije s lokalnom zajednicom, ali ta je komunikacija i u ovom slučaju zakasnila. Ono što posebice trebati na umu, a što Božinović izostavlja iz rasprave, je pristup integracijskim uslugama za vrijeme boravka u potencijalnom centru i mogućnost uključivanja u društvo.
Dodatno su iznenadile ministrove izjave kako je stotinjak osoba smješteno u Zadru i kako će se ti ljudi „naći među ove 62 tisuće koje su potrebne za rad iz inozemstva u ovoj godini”. Ne znamo jesu li informacije izgubljene u prijevodu odnosno izvještavanju s tribine, ali znamo da niti je stotinjak osoba u Zadru, niti tražitelji azila mogu ući u ovogodišnju kvotu. Tražiteljima azila treba 9 mjeseci od predaje zahtjeva za azilom kako bi ostvarili pravo na rad, a kvota za zapošljavanje stranih radnika se niti ne odnosi na sustav međunarodne zaštite. Štoviše, kvota zapošljavanja stranih radnika mjera je ekonomske politike, dok sustav međunarodne zaštite služi zaštiti osoba i ne može prioritetno biti u službi popunjavanja deficitarnih zanimanja. Iako često osobe koje u RH traže zaštitu imaju znanja i vještine koje se traže na tržištu rada te se ekonomska integracija pokazala kao jedna od ključnijih, ovom pitanju Hrvatska bi ipak trebala ozbiljnije pristupiti kroz sveobuhvatni i dugoročni plan integracije.
Liječnici svijeta (MDM-Belgique) objavili su studiju o mentalnom zdravlju tražitelja azila u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je ispitati razinu psihološkog stresa, tjeskobe, depresije i posttraumatskog poremećaja među tražiteljima azila smještenim u Prihvatilištu za tražitelje azila Porin u Zagrebu. Rezultati su zabrinjavajući – pokazuju kako većina ispitanika pokazuje simptome tjeskobe, depresije, posttraumatskog poremećaja i psihološkog stresa. Tražitelji azila koji su prema Dublinskoj uredbi bili vraćeni u Hrvatsku, u prosjeku pokazuju izraženije depresivne simptome i nižu subjektivno ocijenjenu kvalitetu života, kao i niže razine zadovoljstva vlastitim osjećajem za sigurnost u budućnosti.
Anafé, francuska organizacija za pomoć strancima na granicama, objavila je izvještaj Persona non grata o posljedicama sigurnosne i migracijske politike na granici između Francuske i Italije. U izvještaju se navode ilegalne prakse, kršenja ljudskih prava i lišavanje slobode koje trpe ljudi u progonstvu duž pograničnog područja. Također se bavi naporima pokreta solidarnosti koji pomažu onima koji su pogođeni time da podnesu pritisak javnih vlasti. Jedan od primjera te borbe možete pogledati i u filmu Četiri vjetra, koji još sutra igra na ZagrebDoxu.
Znanstveno-istraživački centar Slovenske akademije znanosti i umjetnosti objavio je novo izdanje revije Two Homelands u kojoj tematizira krimigraciju te migraciju i nadzor.
Inicijativa Dobrodošli ovog se tjedna pridružila bojkotu HRT-a koji se održava ususret prosvjedu “Novinarstvo ne damo” kojim novinari upozoravaju na cenzuru i kršenje njihovih prava te traže povlačenja tužbi koje služe kao sredstvo pritiska na novinare. Svjesni kako novinari koji progovaraju o temema koje nisu u interesu vlasti, često proživljavaju pritiske i kako se potiče senzacionalistički pristup temama poput migracija te time širi strah i netrpeljivost, stajemo uz novinare koji savjesno rade svoje poslove i zbog toga trpe nepravdu. Novinarstvo ne damo i vidimo se sutra u 12.05. na prosvjedu ispred zgrade Hrvatskog novinarskog društva.
