Jugoistočna Europa, kako se moglo i pretpostaviti, trenutno pati zbog eksternalizacije granica i graničnih kontrola. Plan Europske unije, započet u ožujku 2016. godine nakon zatvaranja Balkanske rute iznimno je otežao položaj zemalja poput Srbije i Bosne i Hercegovine koje su prisiljene gotovo same se uhvatiti u koštac s posljedicama takve politike. U prilog tome ide i istraživanje koje provodi London School of Economics and Political Science, s fokusom na trenutnu krizu u pružanju podrške izbjeglicama u Grčkoj i Srbiji. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju kako su promjene u upravljanju granicama Europske Unije ograničile kretanje izbjeglica diljem Europske Unije, ali i dovele do eksternalizacije podrške izbjeglicama te je sav teret pao na tranzitne zemlje takozvane Balkanske rute; Grčku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.Smanjuje se broj novih dolazaka u usporedbi s 2015. godinom, međutim dolasci novih izbjeglica nisu u potpunosti prestali. S obzirom da izbjeglice ne mogu proći kroz jugoistočni dio Europe sve više njih ostaje „zarobljeno“ u tranzitnim zemljama, što posljedično dovodi do prenapučenih kampova s ograničenim resursima i nemogućnosti osiguravanja minimalnih uvjeta za dostojanstven život.
Ozbiljnost situacije dokazuje činjenica kako izbjeglice koje se trenutno nalaze u izbjegličkom kampu Miral u Unsko-sanskom kantonu Bosne i Hercegovine, govore da ih okruženje podsjeća na izbjeglički kamp Moria u Grčkoj. Ranjive skupine kojima je potrebna posebna pažnja, kao što su maloljetnici bez pratnje, obitelji i osobe s posebnim potrebama, još su uvijek smješteni u prenapučenim prostorima bivših tvornica s neprihvatljivim higijenskim uvjetima i s gotovo nepostojećim uslugama. Iako je već bilo najavljeno da će ranjive skupine biti prebačene u izbjeglički kamp Borići (s kapacitetom prihvata 508, a trenutno se tamo nalazi 150 osoba), do navedenog prebačaja još uvijek nije došlo zbog strukturalnih problema. Radnici koji se su angažirani unutar izbjegličkih kampova, kao i stanovništvo, osuđuju potpuno odsustvo odgovornosti države i političke volje za osiguravanje adekvatnih uvjeta za prihvat izbjeglica. Lokalno stanovništvo koje pomaže i aktivno pokazuje solidarnost s izbjeglicama još od siječnja 2018. godine, bori se sa sustavnim ignoriranjem od strane vlasti, ali i prijetnjama zbog njihovog angažmana.
Nakon ultimatuma danog od strane Unsko-sanskog kantona Ministarstvu sigurnosti, 21. veljače, ministar unutarnjih poslova Unsko-sanskog kantona, Nermin Kljajić, izjavio je da će u petak prvih 250 izbjeglica biti prebačeno iz Kantona u izbjeglički kamp Ušivak blizu Sarajeva.
Volonteri organizacije No Name Kitchen još uvijek su podvrgnuti kriminalizaciji svog rada. Između ostalog, jedan od razloga za kriminalizaciju humanitarne pomoći koje pružaju, jest želja da se uklone neželjena svjedočenja. Volonteri No Name Kitchen napisali su; „ [Oni] ne žele oči koje vide a poslije prenose niz nepravilnosti u sustavu. Sama činjenica da protjeruju ljude koji prijavljuju nasilje na granicama neće zaustaviti premlaćivanje i pljačkanje od strane hrvatske policije. Mi nećemo odustati – jer nama su ljudi važni – ljudi su važni svakom pojedincu koji je odlučio podržati naš rad“. Volonteri No Name Kitchen koji su također bili prisutni u Šidu, gradu u Srbiji koji se nalazi na granici s Hrvatskom, objavili su kako su 20. veljače u rano ujutro svjedočili deložaciji prostora u kojem su pružali pomoć od strane policije. Volonteri su nam napisali; „U zoru u srijedu, srpska policija ušla je u prostor bivše tvornice gdje se nalazi 100 migranta, od kojih su velika većina maloljetnici, i oduzela im šatore, vreće za spavanje, deke i osobne stvari kao što su mobiteli i novac. Nasilje, koje je apsolutno neopravdano i nimalo nužno, imala je negativne posljedice kako na migrante tako i na naše volontere, koji su bili pretučeni, pretraženi i izloženi prijetnjama smrću“. Za daljnji razvoj situacije pratite Facebook stranicu No Name Kitchen.
Dva nezavisna volontera objavila su Meltingpot Europa „Priče o svakodnevnom nasilju na granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske“. Izbjeglica, ne samo da su bila nezakonito protjerane od strane hrvatske policije, već je bio prisiljen bosonog hodati natrag u Bosnu. Trenutno se nalazi u u izbjegličkom kampu sav promrzao te odbija medicinsku njegu i jasno pokazuje da se nalazim u stanju teške traume.
Osim toga, InfoPark je 18. veljače osudio nezakonita protjerivanja od strane hrvatske policije koja su bila počinjena u Zagrebu. InfoPark je razgovarao sa trojicom muškaraca koji su se dobrovoljno vratili u Srbiju nakon što su pet mjeseci proveli u Bosni i Hercegovini. Muškarci tvrde da su u nekoliko navrata uspjeli iregularno ući u Hrvatsku i doći u Zagreb, međutim u nekoliko navrata im je bilo uskraćeno pravo traženja azila te su se vratili u Bosnu.
Volonteri i aktivisti na pograničnim područjima nisu jedini koji osuđuju nezakonito ponašanje hrvatskih policajaca; gradonačelnik Bihaća, Šuhret Fazlić optužio je hrvatsku policiju da ilegalno ulazi u teritorij Bosne i Hercegovine te tjera ljude natrag u Bosnu. Fazlićeve tvrdnje prezentirane su na sjednici Gradskog vijeća Bihaća.
Kopnene granice Europske Unije nisu jedine koje se suočavaju s nezakonitim praksama i kriminalizacijom solidarnosti. Spasilački brod Sea Watch već se dva tjedna nalazi u luci Catania u Italiji. Nakon što su 19. siječnja iskrcali 47 migranata spašenih s obala Libije, posada čeka da nizozemske vlasti završe svoju istragu o usklađenosti broda s propisima o sigurnosti i „zaštiti morskog okoliša“. U međuvremenu, brod njemačke udruge Sea Eye (preimenovan u Alan Kurdi po trogodišnjem dječaku koji je preminuo 2015. godine tijekom prijelaza Egejskog mora) vratio se na more. To je trenutno jedini humanitarni spasilački SAR brod. Brod za spašavanje Mare Jonio je smješten u Palermu (Italija) dok je Open Arms u luci u Barceloni blokiran od strane obalne straže koja ne dopušta ponovno kretanje zbog tehničkih razloga.
Švedska studentica koja je prošle godine dokumentirala putem društvenih mreža svoj prosvjed protiv deportacije afganistanskog tražitelja azila proglašena je krivom za kršenje švedskih zrakoplovnih zakona i mora platiti kaznu u iznosu od 250 funti, izvijestio je Guardian. Ovom presudom izbjegla je kaznu izrečenu od okružnog suda u Goteborgu, gdje je bila osuđena na kaznu od 3000 švedskih kruna.
U Hrvatskoj pak, građani su u strahu i oklijevaju s pružanjem humanitarne pomoći i iskazivanjem solidarnosti sa osobama u nevolji, neovisno o legalnosti njihova statusa. Stoga, želimo podsjetiti da solidarnost nije zločin i građani ne bi trebali biti u strahu prilikom pomaganja drugima.
Naš tjedni izvještaj završavamo sa pozitivnim vijestima! Europski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR) dobio je pozitivnu odluku od strane UN – ovog Odbora za prava djeteta o slučaju nezakonitog protjerivanja maloljetnika bez pratnje. Ovo je prva odluka UN-a o ovom pitanju i utvrđeno je kako država prekršila sve članke koji su se nalazili unutar predmeta. Ovaj slučaj je podnesen uz podršku ECCHR od strane maloljetnika bez pratnje iz Malia, koji je bio nezakonito protjeran u Maroko od strane španjolske policije 2014. godine. Ova odluka nam se čini posebno relevantnom u kontekstu zbivanja na hrvatsko-bosanskoj granici. Priopćenje ECCHR-a na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
Ističemo još jednu pozitivnu promjenu na lokalnoj razini – Gradsko vijeće Grada Zagreba odlučila je uključiti tražitelje azila u skupinu koja ima pravo na naknadu kroz sustav socijalne pomoći u Zagrebu. Drugim riječima, tražitelji azila imat će pristup pravima i beneficijama garantiranim kroz sustav socijalne pomoći.
Publikacije:
Istraživanje o integraciji u Hrvatskoj „ Izazovi integracije izbjeglica u hrvatsko društvo; stavovi građana i pripremljenost lokalnih zajednica“ dostupno je ovdje.
