Mediteransko more ostalo je bez brodova organizacija civilnog društva koji su donedavno spašavali ljude s potonulih barki koji su se uputili prema Europi u potrazi za sigurnim utočištem. Njemačko-nizozemski Sea Watch 3 je bio zadnji brod koji je proveo operaciju spašavanja u Mediteranu te se od kraja siječnja nalazi u Catani. Španjolski brod Proactiva Open Arms od sredine siječnja stoji u Barceloni, nakon što su mu španjolske vlasti zabranile isplovljavanje u svrhu novih operacija spašavanja. Njemački brod Mission Lifeline je priveden u Malti od lipnja 2018 zbog administrativne istrage. Brod Aquarius koji je u vlasništvu Liječnika bez granica je svoje operacije ugasio zbog prepreka koje države članice EU postavljaju prilikom smještaja ljudi na sigurno mjesto. Inicijativa Alarm Phone koja prati stanje u Mediteranu ističe kako se tvrdnje (koje često ističe talijanski ministar unutarnjih poslova Salvini) o tome da NGO brodovi potiču migraciju, upravo pokazuju netočnima. Migracije se i dalje događaju te ljudi i dalje napuštaju nesigurna mjesta s nadom da će uploviti u sigurnu luku gdje će njihovi životi biti zaštićeni. Isto tako se često u raspravi o azilu mogla čuti teorija političara kako izbjeglice provode “azil shoping” jer dolaze u Europu te biraju gdje će živjeti. No politika EU pokazuje upravo suprotno: zemlje članice su te koje provode šoping – šoping centri su hotspotovi, izbjeglički kampovi i detencijski centri smješteni na rubovima EU ili izvan teritorija EU; iz kojih se potom biraju ljudi koje bi pojedina zemlja “preuzela” u svoj teritorijalni “ormar”.
Ipak, proteklog vikenda stvorena je svojevrsna energija otpora između mediteranskih gradonačelnika (gradovi Barcelona, Madrid, Zaragoza, Valencia, Napoli, Palermo, Syracuse, Milano, Bologna and Latina) koji su na zajedničkoj konferenciji za medije u Rimu potpisali manifest kojim žele unijeti prigovor Europskoj Komisiji te pojačati suradnju između europskih gradova u svrhu kreiranja drugačije politike integracije i prihvata jer trenutna politika vodi u nered te oslabljuje europski projekt. Ova politička grupa se navodno sastala i s Papom u Vatikanu, no učinke njihova manifesta tek treba upratiti.
Prema informacijama s terena iz BIH – u Unsko-sanskom kantonu se trenutno nalazi 3500 osoba koje su smještene u 4 kampa: Bira, Borići, Sedra i Miral; no broj osoba koje borave na teritoriju je znatno veći jer dio ljudi odabire da ne budu u kampu, a drugi dio navodi da niti nemaju mogućnosti ući jer im se govori da su kapacititi popunjeni. Najveći broj ljudi smješten je u kampu Bira, oko 2000 ljudi – kamp koji slovi za najveći izbjeglički kamp u Europi. Unatoč najavama da će se obitelji preseliti u kamp Borići, to se još uvijek nije dogodilo – zbog čega izbjegličke obitelji i dalje borave u nepovoljnim uvjetima.
European Asylum Support Office objavio je najnoviju statistiku o zahtjevima za međunarodnu zaštitu u zemljama EU te istaknuo kako je u 2018 zabilježen trend smanjenja od 10% u odnosu na period do 2014. Hrvatska prati europske azilne trendove po kojima se broj nacionalno odobrenih međunarodnih zaštita smanjuje, a broj osoba koje dolaze u zemlju kroz pakete preseljenja povećava. Sljedeća grupa preseljenih izbjeglica iz Turske očekuje se na proljeće ove godine. Donedavno se uz MUP preseljenjem bavio IOM, no tu ulogu sada u Hrvatskoj preuzima JRS – koji je krajem 2018. potpisao ugovor o suradnji s MUP-om.
U Petrinji je prema navodima medija ovih dana osnovana nova građanska inicijativa – protiv izgradnje izbjegličkog naselja u Gradu Petrinji, koje se planira u nekadašnjem prognaničkom naselju Mala Gorica. Gradske vlasti bi mogle kroz europske fondove osigurati sredstva u iznosu od 4 milijuna kuna za izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, no građani se tome protive. Ovo nije prvi put da se u Hrvatskoj događaju ovakvi otpori stanovništva – slično se dogodilo 2004. godine kada se planirala izgradnja Prihvatilišta za tražitelje azila u Stubičkoj Slatini. Tada je MUP odustao od izgradnje objekta, izgubio novac EU i otvorio Prihvatilište u starom MUP-ovom objektu u Kutini. Gradske vlasti Petrinje, kao i državne institucije mogle bi učiti od primjera dobre prakse iz drugih zemalja – poput talijanskog gradića Riace koji je sredstva za integraciju izbjeglica iskoristio za unapređenje života cjelokupnog stanovništva: jer integracija je upravo to – fokus na starosjedioce društva i one nove članove društva. No ipak, podsjećamo kako je naselje Mala Gorica izolirano od centra grada te da bi smještanje izbjeglica na udaljenu lokaciju, daleko od sadržaja nužnih za integraciju otežalo ionako izazovan proces integracije, što bi se u konačnici moglo negativno odraziti ne samo na tražitelje međunarodne zaštite i njihove obitelji, nego i na hrvatsko društvo u cijelosti.
Pozivamo vas da se sljedeći tjedan priključite ovim događajima:
- Petak 22.02. – OneBeat Balkan koncert, uz nastup zbora Domaćigosti
- Subota 23.02. – u Trstu, ispred hrvatskog konzulata, prosvjed protiv sustavnog nasilja EU koje provodi hrvatska policija i odgovornost Italije i EU pred hrvatskim konzulatom u Trstu.
