Tvrđava Europa i dalje odnosi živote. Ovoga je tjedna u Istri, na nepristupačnom šumskom predjelu Vodni dol, pronađeno tijelo mlađeg muškarca. Utvrđeno je da je preminuo zbog smrzavanja. Potraga je krenula nakon što je policija kod mjesta Žejane susrela Sudanca koji je ukazao na čovjeka kojemu je potrebna pomoć. Sudanac je zbog ilegalnog prelaska granice prekršajno sankcioniran, ali nije poznato je li mu bio omogućen pristup traženju azila. U Velikoj je Kladuši pak 33-godišnji Alžirac smrtno stradao u naletu automobila. Prema svjedočenjima prijatelja koji je bio s njim i koji je preživio, vozač je ostavio automobil i pobjegao. Dodatno zabrinjava i njegova tvrdnja kako osoblje “Mirala” nije htjelo pozvati pomoć i čovjeku tako potencijalno spasiti život.
Prema izvještaju UNHCR-a u 2018. godini je svakog dana 6 osoba izgubilo život na Mediteranu. Govorimo o ukupno 2275 osoba koje su nestale ili poginule u pokušaju da dođu do sigurnosti. Istovremeno, brojke dolazaka u Europu u 2018. bile su najniže u posljednjih 5 godina – ukupno 139 300 osoba. Štetne politike eksternalizacije migracija dodatno ugrožavaju ljudske živote na libijskoj obali. Naime, libijska obalna straža, koju financira EU, nastavlja presretati izbjegličke brodove i zatvarati ljude u detenciju. Mnogi od tih ljudi svjedoče o mučenju, zlostavljanju i traumama te potpuno nehumanim uvjetima u kojima danima nemaju hrane i pitke vode te su prisiljeni piti vodu iz zahoda kako bi preživjeli. Neki su prestali govoriti, neki se ne sjećaju svojih obitelji, neki mokre od posljedica proživljenih trauma. Mnogi od njih obolijevaju i umiru pod često nejasnim okolnostima, a brojke umrlih pritom nisu poznate. Povratak u Libiju vide kao smrtnu presudu, a u 2018. je barem 15 000 ljudi u pokušaju prelaska Mediterana vraćeno u Libiju. Dodatno su uznemirujući podaci o barem 640 djece koja se nalaze u libijskih detencijskim centrima, pri čemu se djeca starija od 14 godina smještaju u ćelije za odrasle.
Ovog su tjedna Crna Gora te Bosna i Hercegovina dogovorile operativnu suradnju s Europskom graničnom i obalnom stražom. Frontex će tako, kada dogovor stupi na snagu, djelovati na teritoriju te u suradnji s navedenim državama u upravljanju migracijama. Time se “zaštita” vanjskih granica premješta još dalje i geografski i od očiju EU.
NNK izvještava o barem 91 osobi nezakonito protjeranoj u BiH u siječnju, pri čemu je barem 28 osoba bilo lančano pushback-ano iz Slovenije, a 63 iz Hrvatske. Iako je zabilježen manji broj osoba koje se vraćaju s vidjivim fizičkim ozljedama i prijelomima, većina ih je pod prijetnjom pendrecima prisiljena proći kroz ledenu vodu i onda u mokroj odjeći kilometrima pješačiti kako bi došli do Velike Kladuše. UNHCR pritom izvještava kako se broj kolektivnih protjerivanja iz Hrvatske u Srbiju tijekom siječnja smanjio u odnosu na prosinac te navodi 241 slučaj u odnosu na prethodnih 370.
Prema izvještaju AYS-a, lokalne vlasti Unsko-sanskog kantona izdale su ultimatum tražeći od državnih institucija da preuzmu od IOM-a odgovornost za izbjeglice i migrante na tom području, uklanjajući 500-tinjak ljudi. Također su zahtijevali da se sve obitelji s djecom presele u nekadašnji hotel Sedra, te u obnovljeni kamp Borići, gdje su životni uvjeti znatno bolji nego u trenutnim kampovima. Ako se to ne dogodi, lokalne vlasti navodno prijete zatvoriti četiri kampa na tom području. Zatvaranje kampova ozbiljno bi ugrozilo već ionako nesigurnu egzistenciju izbjeglica, posebice dok traje zima.
Solidarnost je ovoga tjedna ostvarila malu, ali značajnu pobjedu u kontekstu kriminalizacije solidarnosti. Petnaest aktivista osuđenih za kazneno djelo povezano s terorizmom zbog ulančavanja oko deportacijskog leta na zračnoj luci Stansted, poznatiji kao Stansted 15, dobili su uvjetne kazne ili društveno koristan rad. Sudac je presudio kako prijetnja sigurnosti aerodromu za koju ih se tereti nije usporediva s drugim djelima povezanim s terorizmom te prihvatio njihovu motiviranost istinskim razlogom, odnosno boljitkom osoba koje su bile u zrakoplovu. Naime, Stansted 15 spriječili su deportaciju 60 osoba, a 11 ih je i danas u UK-u, među kojima i žrtve trgovine ljudima. Ovaj slučaj ukazuje na važnost sličnih reakcija kako bi se sprečavanjem deportacija omogućilo poštivanje načela non-refoulementa koje države unatoč međunarodnom pravu nastavljaju svjesno i nesvjesno kršiti. Možemo se samo nadati da će ova presuda biti primjer budućim presudama u slučajevima onemogućavanja deportacija, odnosno zadržavanja zrakoplova, pa tako i u postupku koji predstoji Šveđanki Elin Ersson koja je zaustavila deportaciju afganistanskog izbjeglice. U znak podrške solidarnosti, potpišite i podijelite #WelcomingEurope peticiju.
Nakon privremene mjere Europskog suda za ljudska prava 32 osobe sa broda Sea Watch su iskrcane u hot spot u Messini, dok su maloljetnici smješteni u objekte za maloljetnike bez pratnje. Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, Dunja Mijatović, prozvala je talijanske vlasti na odgovornost u poštivanju ljudskih prava, kako osoba na talijanskom tlu, tako i onih koji pristižu brodovima, osiguranju adekvatnih uvjeta te pristupa obrazovanju i zdravstvu.
U međuvremenu, Ured tužitelja u Cataniji odlučio je kako Sea-Watch 3 nije počinio zločin prateći rutu do Italije.