Nakon tjedan dana prosvjeda na granici između BiH i Hrvatske, ljudi koji se već mjesecima nalaze u neadekvatnim životnim uvjetima u BiH, ipak nisu uspjeli nastaviti svoj put prema Europskoj uniji.
Naime, u ponedjeljak, 22. listopada, između 100 i 200 ljudi pješice se uputilo iz Cazina ka Bihaću, a potom prema graničnom prijelazu Izačić. U večernjim satima zaustavio ih je policijski kordon. Cijelu noć između ponedjeljka i utorka proveli su na otvorenome u blizini graničnog prijelaza Izačić, s bosanskohercegovačke strane granice prema Hrvatskoj. Mještani Izačića su ih dočekali s hranom i jaknama. Među izbjeglicama nalazio se i veći broj žena i djece koji su bili smješteni u privremenom centru u hotelu “Sedra” kod Cazina, namijenjenom upravo boravku obitelji s malom djecom.
Sutradan su se izbjeglice uputile na granični prijelaz Maljevac-Velika Kladuša zahtijevajući otvaranje granica, ali je uspostavljen policijski kordon. Izbjeglice su provele noć na granici, a u srijedu su ponovno pokušali prijeći. Tada su probili kordon bosanskohercegovačke policije te došli na samo nekoliko metara od granične crte između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje je i hrvatska policija postavila kordon, a kasnije i ogradu. Toga je dana u nekoliko navrata došlo do naguravanja policije i izbjeglica o čemu postoje različite pa i proturječne informacije. Prema nekim izvorima, prilikom postupanja BiH policije dio je ljudi počeo bacati kamenje prema hrvatskim policajcima, a hrvatski su policajci upotrijebili suzavac. Ozlijeđeno je više osoba, a jedan od prosvjednika se pokušalo samoozlijediti.
Detaljan opis događanja prvog dana može se vidjeti ovdje i ovdje. U četvrtak ujutro na graničnom prijelazu Maljevac kod Velike Kladuše bilo je, prema nekim procjenama, oko 125 izbjeglica. Budući da je policija djeci donekle tolerirala kretanje graničnim područjem izvan ograđenog prostora, dio djece je pristupio kamerama koje su prosvjed pratile gotovo isključivo s udaljenosti, ističući pritom transparente s porukama upućenim Europskoj uniji i međunarodnoj zajednici te uzvikujući “Open border“. Sljedećih dana na granici je prosvjedovalo oko dvije stotine osoba, među kojima i značajan broj obitelji. Mnogi od njih su, izolirani i izloženi vanjskim pritiscima, danonoćno boravili na mjestu prosvjeda na kojem nisu imali organiziranu temeljnu infrastrukturnu podršku, pristup struji, distribuciju hrane, pokretne zahode i sl. Osim toga, kako su naglasili u izvještaju No Name Kitchen: “Izbjeglice su pokušavali doći do prosvjeda iz cijele Bosne i Hercegovine, uključujući Sarajevo, Bihać i Mostar. Mnogi su imali problema doći do Velike Kladuše, jer su lokalne vlasti, u nekim slučajevima, spriječile njihov ulazak u javne autobuse ili su zaustavili javni prijevoz prema Velikoj Kladuši.” Prosvjednici na granici sljedećih su dana isticali da se radi o mirnom prosvjedu, da ne žele ilegalno prelaziti granice i riskirati svoje živote te da im je jedina šansa promjena EU politike prema izbjeglicama.
Zbog zatvorene granice, javile su se tenzije u samoj Velikoj Kladuši. Tako je u nedjelju, 28.10., Udruženje privrednika Velike Kladuše organiziralo miran prosvjedni skup na kojem se okupilo par stotina mještana. Poručili su kako prosvjed nije usmjeren protiv izbjeglica i da ne žele da ih mediji i drugi instrumentaliziraju, a vlasti su pozvali da riješe problem i da odblokiraju granicu kako bi se omogućilo slobodno kretanje ljudi i dobara.
Ovo nije prvi prosvjed kojeg je organiziralo lokalno stanovništvo. Prosvjedovali su i u subotu 20. listopada, kada ih se oko dvije tisuće okupilo u Bihaću zbog situacije nastale uslijed dolaska sve većeg broja izbjeglica od početka ove godine na području Unsko-sanskog kantona te su zahtijevali odlučnije angažiranje državnih tijela vlasti. Prema podacima županijskog MUP-a, u taj dio BiH svakog dana stiže između 100 i 150 ljudi, smješteni su u neadekvatnim uvjetima, bez perspektive za njihovo poboljšanje ili razrješenje statusa, dok policija navodi da bilježi stalni porast broja izgreda. Prosvjednici su dodali kako su od Ministarstva sigurnosti BiH zatražili poduzimanje mjera čiji bi cilj bio rasporediti ravnomjerno skrb za izbjeglice na sve dijelove zemlje jer se to ne tiče samo Unsko-sanskog kantona. U govorima se čulo da to nije prosvjed protiv migranata nego protiv vlasti koje ne poduzimaju ništa kako bi njima stvorili uvjete za boravak, a građanima i građankama pružili sigurnost. Tijekom dana prosvjed je bio mirnije naravi, no navečer je situacija postala ozbiljnija, jer su tada stanovnici Bihaća blokirali autobusnu stanicu i djelomično magistralu, a neki su čak i zaustavljali vozila i tražili izbjeglice. Više o tome što se događalo možete pogledati i u prilogu Al Jazeere.
Situacija u BiH posljedica je loših migracijskih politika EU, a zbog nje pate i izbjeglice, koje ne mogu ni naprijed ni nazad, i lokalno stanovništvo zemlje koja ionako ima tešku gospodarsku situaciju. Granični prijelaz Velika Kladuša – Maljevac bio je zatvoren za promet, zbog, kako policija tvrdi, prosvjeda izbjeglica blizu tog graničnog prijelaza. Iako su izbjeglice na kraju odmaknuti od same granice te izmješteni s glavne prilazne ceste, hrvatska policija je i dalje blokirala samu granicu, a tehnički ju je mogla otvoriti za promet. Time nije samo produžila agoniju izbjeglica koji su prosvjedovali na granici, već nanijela direktnu ekonomsku štetu stanovnicima Velike Kladuše. U utorak, 30.10., tjedan dana kasnije, policija je nakon navodnih pregovora maknula prosvjednike s granice u objekt tvrtke ‘Miral’ u Velikoj Kladuši.
Do sada taj objekt nije služio za smještaj izbjeglica, a prošlog je tjedna dovršeno opremanje i centra za smještaj izbjeglica u vojarni “Ušivak” u okolici Sarajeva s kapacitetom za 400 osoba te je već premješteno 360 izbjeglica u taj objekt. Također je otvoren i novi centar u bivšoj tvornici “Bira” kraj Bihaća gdje će biti smješteno 450 ljudi, no ima kapacitet za 1200 osoba.
Također, organizacija Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila iz Srbije navodi kako se prošlog utorka na graničnom prijelazu Batrovci (Srbija) nalazilo više stotina izbjeglica, a i među njima je bilo obitelji s djecom. Većina je bila iz kampa Adaševaci, manji broj iz Principovca.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da bi trebalo sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog situacije u vezi sa prosvjedom na Graničnom prijelazu Maljevac, a upitan o situaciji na granici predsjednik Vlade RH Plenković je rekao: “Baš smo ministar Božinović i ja razgovarali o tome, riječ je o graničnom prijelazu Maljevac, pojačane su snage i granične policije i poslana je i specijalna policija. Republika Hrvatska će, kao i dosad, štititi hrvatske granice od nezakonitih ulazaka i imigracija poštivajući sve elemente graničnog prava, humanitarnog prava i međunarodnog prava”. Već dvije godine Inicijativa Dobrodošli! i druge organizacije i institucije upozoravaju na kršenja nekih od elemenata tog prava, poput prava na pristup međunarodnoj zaštiti odnosno mogućnost traženja azila ili pak na nasilje na granicama RH, a osude od Vlade Republike Hrvatske i MUP-a nije bilo, već smo dobivali samo rutinsko odbacivanje odgovornosti. Zato pitamo, sada kad se napokon usvojilo da treba poštivati granično, humanitarno i međunarodno pravo, kada će se krenuti s riječi na djela?
I na kraju, mnogi hrvatski mediji svojim površnim i senzacionalističkim načinom izvještavanja, neprovjeravanjem informacija i posljedično širenjem dezinformacija, potpiruju situaciju i huškaju na mržnju. Odgovor na jedan takav članak koji pokušava proširiti strah od izbjeglica napisala je Isusovačka služba za izbjeglice, a možete ga pročitati ovdje.
Važno je naglasiti da dok mnogi mediji nastoje stavljati lokalnu zajednicu nasuprot izbjeglica,
mještani Velike Kladuše mjesecima pomažu izbjeglicama, o čemu se rijetko govori. O prosvjedu izbjeglica na granici izvještavalo se iz daljine, bez kontakta s ljudima, čime ih se dodatno dehumanizira te ih se opisuje kao homogenu, prijeteću masu ilegalnih migranata od koje se treba braniti svim sredstvima. Na Maljevcu je bio prosvjed, a ne napad na granicu. Takav narativ koji su kreirale pojedine vlasti i političari, a mediji preuzeli bez propitivanja, vrlo je opasan. Naposljetku, i izbjeglice i mještani Velike Kladuše su htjeli isto – slobodu kretanja i otvaranje granice – pravo koje izbjeglice nažalost i dalje nisu ostvarili.
Stoga su poruke i zahtjevi trebali biti usmjereni prema vlastima, posebno onima u Hrvatskoj i EU, a ne jedni prema drugima. Jer problem nisu oni – ni izbjeglice niti lokalna zajednica – već restriktivna i represivna migracijska politika Europske unije koja krši temeljna ljudska prava. U tome moramo i mi odigrati svoju ulogu, posebno u Hrvatskoj, bilo da smo organizacije ili pojedinci_ke. Ovo što se događa danas izbjeglicama, ali i volonterima/aktivistima sa sve jačom kriminalizacijom pomoći i pritiscima policije, može se dogoditi bilo kome ako pristanemo na normalizaciju ovakvog stanja.
Ostale vijesti o događanjima u Hrvatskoj možete pročitati u prošlotjednom izvještaju Inicijative Dobrodošli!.
