Već danima u tijeku je potraga za petogodišnjom sirijskom djevojčicom Allsom koja je razdvojena od oca nakon nezakonitog protjerivanja iz Hrvatske. Prema podacima koje je otac komunicirao, on i kćer zajedno s još jednom obitelji izbjeglica iz Iraka ušli su u Hrvatsku te su bili gladni i iznemogli. Allsa je čekala s drugom obitelji dok je njezin otac ušao je u trgovinu kupiti hranu i vodu, kada su ga policajci zaustavili i protjerali natrag u BiH unatoč njegovim molbama da se vrate i pronađu kćer s kojim je putovao. Očajni otac je putem Twittera i drugih društvenih mreža poslao poziv javnosti da mu pomognu pronaći kćer te cijeli slučaj prijavio policiji u Velikoj Kladuši. Iz hrvatske policije su pak rekli da nemaju službenu prijavu nestanka djeteta niti točne identifikacijske podatke, što u ovom trenutku otežava kvalitetno traganje. Pučka pravobraniteljica najavila je otvaranje ispitnog postupka te traženje detaljnijih podataka od MUP-a.
Drago nam je da je otac nakon sve patnje uspio barem ostvariti svoje pravo i zatražiti azil. Također, nadamo se da će se uskoro spojiti i sa svojom kćerkom. No, ne možemo da se ne pitamo: potvrđuje li ovakav razvoj situacije da je policija iznijela netočne informacije o situaciji, odnosno ne postupa li MUP zaista po prijavi kolega iz drugih organizacija? Treba li za ozbiljno shvaćanje nestanka djevojčice zaista i službena dojava relevantnog ministarstva druge države?
Pitamo se da li su po istom tom obrascu postupanja u istom zrakopraznom prostoru završile i sve prijave na nasilje, krađe i zloupotrebu ovlasti te nezakonito ponašanje?
I na kraju, ne manje važno, je li nužno da dođe do ovakvog propusta ili pak nesreće da bi osoba bila u mogućnosti tražiti azil?
Tužna realnost je da ovo nije prvi slučaj nestanka djece na tzv. Balkanskoj ruti kao posljedice sve okrutnijih i rigidnijih politika odvraćanja država članica EU o čemu govori i posljednji izvještaj EU Fundamental Rights Agency. Osim onemogućavanja pristupa sustavu međunarodne zaštite u više država članica, izvještaj ističe i loše uvjete prijema, osobito na žene i djecu, kao i probleme sa zločinima iz mržnje.
Europska unija u okviru svoje migracijske politike namjerava ojačati i službu za zaštitu vanjskih granica Frontex te ga angažirati i na Zapadnom Balkanu, uključujući i na granicama Srbije.
Predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker iznio je plan u kojem bi se broj pripadnika Frontexa do 2020. godine povećao sa sadašnjih 1 500 na 10 tisuća, dok je Dimitris Avramopoulos izjavio da je već postignut sporazum sa Srbijom, Makedonijom i Albanijom prema kojem bi pripadnici Frontexa trebali pomagati njihovim graničnim policijama.
Prema novom planu, jedinice Frontexa bile bi opremljene avionima, brodovima i oružjem te bi
u praksi to izgledalo tako da neka članica EU, koja očekuje pristizanje velikog broja izbjeglica, zatraži pomoć Frontexa koji bi onda mogao preuzeti cijelu proceduru postupka o azilu pri čemu konačna odluka ostaje u nadležnosti države kojoj “pomažu”.
Hrvatski premijer izjavio je kako je hrvatska policija sposobna sama nadzirati svoju granicu te da joj ne treba joj dodatna pomoć Frontexa, koji treba biti raspoređen na prvim vanjskim granicama EU.
U Mađarskoj se nastavilo suđenje Ahmedu H, Sirijcu optuženom za terorizam zbog sudjelovanja u prosvjedu 2015. godine. Nakon ovotjednog suđenja, kazna od 7 godina smanjena je na 5, no optužbe za terorizam i dalje nisu odbačene. Uoči suđenja, Amnesty International predao je peticiju Ministarstvu pravosuđa koju je potpisalo više od 100 tisuća ljudi naglasivši kako je “suđenje Ahmedu H testni slučaj mađarske takozvane iliberalne demokracije te pokazuje na koji način se migrante i izbjeglice nastoji prikazati kao loše”.
Nakon hrvatskog izdanja zbornika “Kamp, koridor, granica: studije izbjeglištva u suvremenom hrvatskom kontekstu”, zbornik je izdan i na engleskom jeziku pod naslovom “Formation and Disintegration of the Balkan Refugee Corridor: Camps, Routes and Borders in Croatian Context”. Izdanje na hrvatskom jeziku možete preuzeti ovdje, a na engleskom ovdje.
