Dugo najavljivana i očekivana renovacija Prihvatilišta u Zagrebu, poznatijeg kao hotel Porin konačno je započela. Prvo je na redu lijevo krilo prihvatilišta, točnije 56 soba. Zbog malog broja tražitelja u prihvatilištu, svega nešto više od 200 ljudi, prvotni planovi o premještanju izbjeglica u druge smještajne kapacitete u Zagrebu ili izvan njega nisu se realizirali već se osobe koje su živjele u dijelu prihvatilišta koje se obnavlja premjestilo u krilo u kojem trenutno nema radova. Radovi u prihvatilištu doveli su i do toga da su neke od organizacija koje trenutno djeluju u Porinu ostale bez prostorija za rad.
Osim renovacije Porina čiji su smještajni kapaciteti 600 mjesta, te Kutine sa oko 100 mjesta, državna tajnica je na nedavnoj konferenciji održanoj uoči Svjetskog dana izbjeglica najavila izgradnju novog prihvatilišta u Maloj Gorici. Ovakvim odlukama pitanje integracije kao procesa koji bi trebao početi od prvog dana dolaska izbjeglica u hrvatsko društvo ponovno je stavljeno na margine interesa Hrvatske. Smještanje izbjeglica na udaljenu lokaciju, daleko od sadržaja nužnih za integraciju otežalo bi ionako izazovan proces integracije, što bi se u konačnici moglo negativno odraziti ne samo na tražitelje međunarodne zaštite i njihove obitelji, nego i na hrvatsko društvo u cijelosti.
Madininoj obitelji odbijen je azil u Hrvatskoj, a Europski sud za ljudska prava privremeno zabranio njihovo vraćanje u Srbiju. Ovoj izbjegličkoj obitelji se de facto uopće nije omogućio pristup azilu. Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo je ne ući u meritum njihovih zahtjeva, odnosno nije suštinski razmatralo njihove zahtjeve za zaštitom. Umjesto toga, po kratkom postupku odlučili su vratititi obitelj u Srbiju, odnosno zemlju iz koje je obitelj neposredno došla u RH, proglasivši je za obitelj tzv. “sigurnom trećom zemljom” usprkos izvještajima relevantnih izvora poput UNHCR-a, usporkos praksi Europskog suda za ljudska prava, koji govore upravo suprotno. U nadi da će upravni sud, kao kontrolni mehanizam zakonitosti postupanja Ministarstva unutarnjih poslova, uvidjeti kako je takva praksa diskriminatorna i, uopće, nezakonita, podnesene su upravne tužbe. Upravni sud je propustio to učiniti i odobrio vraćanje u Srbiju. Na sreću, ESLJP koji je već neko vrijeme uključen u slučaj, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, zabranio je vraćanje obitelji u Srbiju. Ta je zabrana privremene prirode, odnosno određena je do 16. srpnja ove godine do kada je Vlada RH dužna dostaviti odgovore na pitanja ESLJP-a, a na što će se obitelj moći očitovati, nakon čega sud može izreći nove mjere.
Volonterke Inicijative Dobrodošli! bile su u posjetu Bihaću i Velikoj Kladuši u kojima je stanje vrlo teško, ljudi su iscrpljeni, namučeni, i zbog uvjeta u kojima žive, i zbog svega s čime se susreću kad pokušavaju otići s tih lokacija. Uvjeti života u Bihaću i Velikoj Kladuši postaju sve nepodnošljiviji, a u posljednjih par dana jedna osoba je hospitalizirana zbog pada sa visine u jednom od dva napuštena objekta, a koji služe za smještaj ovih ljudi te se jedna osoba utopila u Uni. U odnosu na prošli put kad smo bili u BiH, novost su, u ovako masovnom obliku, lančana protjerivanja iz Slovenije u Hrvatsku i zatim iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju. Protjerivanja se događaju čak i osobama koje imaju dokumente i koje su u Sloveniji prošle postupak uzimanja otisaka prstiju i fotografiranja. Gotovo svi s kojima su volonterke razgovarale govore o višestrukim protjerivanjima iz Hrvatske u BiH, preko zelenih granica, o krađi i razbijanju mobitela, oduzimanju novaca, uz uništavanje ili oduzimanje dokumenata, bez uručivanja dokumenata o postupcima, ponekad uz uzimanje otisaka odnosno fotografiranje i dr. Očito je kako su se obrasci ponašanja policije, a koji uključuju nasilje i dehumaniziraju, samo preselili na hrvatsko- bih granicu, nakon što se istočna granica sa Srbijom gotovo potpuno zatvorila za one koji traže sigurnost i zaštitu. U ovom trenutku zbog različitih legalnih, paralegalnih i kriminalnih lica europskog režima migracija, na različitim granicama EU, pa tako i onoj između Hrvatske i BiH, dnevno stotine i stotine ljudi, muškaraca, žena i djece trpi nesigurnost, životne opasnosti i rizike. Jednu od svježijih reportaža o uvjetima u kojima izbjeglice žive i u koje ih policije vraćaju možete pogledati na linku. Građani Velike Kladuše koji podržavaju izbjeglice osuđuju nepostojanje interesa i uključenosti institucija, jer su lokalno stanovništvo, volonteri i aktivisti glavni akteri koji omogućavaju kakvo takvo nošenje sa situacijom. U Bihaću, u napuštenom objektu, međunarodne i lokalne organizacije omogućuju podjelu hrane jednom dnevno u vrlo nesigurnim i neprihvatljivim uvjetima, neprihvatljivim za ljude. Još jednom svjedočimo normalizaciji disfunkcionalnosti i izvanrednog stanja koju smo u više navrata mogli vidjeti na tzv. zapadno-balkanskoj ruti. Iako su mnogi osuđivali i zgražali se nad praksama i politikama protjerivanja izbjeglica koje je provodla i provodi Mađarska, izgleda kako je sada to uobičajeno postupanje kojem pribjegavaju policije mnogih zemalja članica. Tako je i pučka pravobraniteljica u Sloveniji pokrenula istrage o prisilnim vraćanjima iz Slovenije, a Vijeće Europe izašlo sa stavom o potrebi vraćanja ljudskih prava u središte migracijskih politika EU bilo kad se radi o novim planovima kao što su tzv. platforme za iskrcavanje bilo o prestanku push backova i omogućavanja traženja azila.
Nakon summita čelnika EU koji je završio zaključcima sa kojima su svi oni bili zadovoljni, započela je drama vezana uz interpretaciju tih zaključaka i pokušaj da ih se učini provedivim. Kritičari su bili iz redova onih kojima je važno zaštititi ljudska prava i u najmanju ruku održati standarde koji trenutno postoje, kao i oni koji smatraju da treba osigurati vladavinu prava. Mediji su ponajviše izvještavali o raspletu situacije u njemačkoj vladajućoj koaliciji koji su se bavili „rješavanjem“ iskonstruirane krize oko dolaska izbjeglica u EU i Njemačku. Dogovor zbog kojeg su mnogi odahnuli, uključujući i hrvatske vlasti, znači značajno srozavanje zaštite izbjeglica te njihovog dostojanstva i uvjeta u kojima će živjeti jer omogućuje povratak u Grčku kao prvu zemlju ulaska. Brigo moja pređi na drugoga, dok ljudi gube živote želi se prikazati kao uspješno rješenje.
Neke od pozitivnih vijesti prošlog tjedna su i odluka Ustavnog suda u Francuskoj koji je ustao protiv kriminalizacije solidarnosti i dosudio kako je seljak koji je pomagao izbjeglicama u prelasku granice to činio u skladu s principom bratstva, jednom od glavnih vrijednosti modernog francuskog društva. Te inicijativa talijanskih organizacija Libera, Legambiente, Arci i Anpe koja poziva na proteste za solidarnost sa svim izbjeglicama i migrantim i podršku humanitarnim akcijama spašavanja na Mediteranu. Lokalne institucije, organizacije i pojedinci (novinari, glumci, pjevači) sudjelovali su u kampanji 7. srpnja stavljajući na Facebook i Twitter fotografije u crvenim majicama, koje simboliziraju praksu koju koriste mnoge osobe koje pokušavaju preploviti Mediteran a kako bi bile vidljivije u slučaju nesreće. Iz Libere su tom prigodom poručili kako su “simboličke inicijative važne, ali moramo organizirati i protivljenje, pretvarajući ga u projekte i konkretnu akciju”
