U posljednje vrijeme zabilježen je veliki porast izbjeglica koji na putu prema Europskoj Uniji dolaze do Bosne i Hercegovine. Od početka 2018. godine registriran je ulazak više od 1500 ljudi na prostor BiH.
Situaciju dodatno otežava to što je Republika Hrvatska postala najduljom kopnenom granicom Europske Unije, koja duljinom od 1377 kilometara dijeli zemlje Europske Unije od ne-članica – Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.
Od početka travnja udruge izvještavaju o ilegalnim pushback-ovima tražitelja azila sa područja Republike Hrvatske u tu zemlju. Zabilježeni su slučajevi vraćanja iz Zagreba, Karlovca, Splita, Rijeke i Imotskog natrag u Bosnu i Hercegovinu te nasilnog postupanja policije RH, poput onog 29. ožujka kod graničnog prijelaza u Imotskom, kada su policajci pucali pokraj glave tražiteljice azila kako bi ju zaplašili i potjerali natrag na područje BiH.
Danas se na ulicama Bosne i Hercegovine, uključujući Sarajevo, ali i Mostar, Foču, Veliku Kladušu, Trebinje, Višegrad, Bratunac, nalazi sve više nezbrinutih ljudi.
Dok Direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić tvrdi da 99% ovih tražitelja azila čine lažni migranti, ogroman dio posla pada na leđa samoorganiziranih građana BiH.
Posebno je alarmantno povećanje broja izbjeglica na sarajevskim ulicama, gdje se procjenjuje da više od 300 ljudi nema smještaja, uključujući i maloljetnike bez pratnje, žene, obitelji i ljude u teškom zdravstvenom stanju. Još u veljači 2018. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo uputilo je poziv građanima „da ni na koji način ne sudjeluju u sumnjivim i ilegalnim aktivnostima“, definirajući tako pomaganje izbjeglicama kao nelegalnu aktivnost i pridonoseći tako europskom trendu kriminalizacije građanske solidarnosti sa tražiteljima azila.
Unatoč tome, sarajevski građani organizirani su i aktivni. Najviše solidarnosti dolazi iz privatnih inicijativa, poput one Huse Karajlića u Velikoj Kladuši i privatnih smještaja organiziranih u domovima sarajevskih građana.
Volontere podržava lokalna udruga Pomozi.ba prikupljanjem i distribucijom donacija, a zdravstvenu pomoć ponekad pružaju Doktori bez granica sa sjedištem u Srbiji. Bosanski zdravstveni sustav kompliciran je i neefikasan te zbog neriješenih pravnih pitanja često nije u mogućnosti pružiti izbjeglicama zdravstvenu pomoć, stoga građani sami nabavljaju lijekove potrebne izbjeglicama.
Proces registracije tražitelja azila čini se nejasan i tražiteljima i volonterima. UNHCR je za pravnu pomoć u BiH ovlastio udrugu Vaša prava, s čije strane još nije potekao niti jedan izvještaj, a za koordinaciju smještaja tražitelja azila po gradskim hostelima i psihosocijalnu pomoć, Fondaciju Bosanskohercegovačka inicijativa žena. O nedostatnosti ovakve organizacije svjedoči sve veći broj ljudi na ulicama Sarajeva.
Državni kapaciteti čine se veoma ograničeni. Ljudi uhvaćeni u pokušaju ilegalnog prelaska granice smještaju se u imigracijski centar u Sarajevu iz kojeg im je onemogućen izlazak sve dok ne zatraže azil u BiH. Postoji i azilantski centar, oko 30 km udaljenosti od Sarajeva. Oba centra imaju kapacitet od oko 150 osoba te su uglavnom popunjeni.
Udruga Are You Syrious, koja osim u Hrvatskoj djeluje i na području Bosne i Hercegovine, 30. siječnja uputila je otvoreno pismo UNHCR-u tražeći informacije o tome tko je odgovaran za situaciju s izbjeglicama na području BIH. Odgovoreno im je kako će UNHCR objaviti novi izvještaj krajem slijedećeg tjedna, no ništa više od toga.
Postavlja se pitanje do kada će građani BiH moći obavljati posao institucija BiH, UNHCR-a i IOM-a.
Autorica teksta: Petra Matić
