Smrti se ne događaju samo daleko u zemljama iz kojih ti ljudi bježe, ili nešto bliže na Mediteranu i Egejskom moru, već i neposredno na granicama Republike Hrvatske i susjednih zemalja. Tako je jutros odjeknula tužna vijest o smrti Iračanina koji je pronađen smrznut u Gorskom kotaru. Ovo nažalost nije izdvojen slučaj, jučer je stigla vijest o 5-godišnjoj djevojčici koja je poginula od naleta vlaka u blizini hrvatsko-srpske granice, a znamo da su do sada ljudi, kako djeca tako i odrasli izgubili živote i od smrzavanja, padanja pod vlak, požara što samo govori koliki danak uzima politika zatvorenih granica i prioritiziranja sigurnosti granica, pa makar i pod cijenu ljudskih života.
U brojnim izvještajima Inicijative Dobrodošli! upozoravali smo na opasnosti koje po ljudske živote donosi politika zatvaranja i eksternalizacija sustava međunarodne zaštite te odvraćanja i protjerivanja ljudi koji dolaze u Europu s idejom o zemljama koje iznad svega poštuju ljudska prava i zaštitu ljudskog života. Ono o čemu izbjeglice svjedoče su protjerivanje i nasilje, kršenja prava na pristup sustavu međunarodne zaštite uz povike “no azil here, go back…”.
Unatoč tvrdnjama EU čelnika, zatvaranje granica samo je pridonijelo cvjetanju krijumčarskog biznisa, koji po visokoj cijeni i u opasnim uvjetima samo doprinosi povećanju opasnosti s kojima se izbjeglice susreću na putu do sigurnosti pogotovo nakon sklapanja dogovora između EU i Turske zbog kojeg veliki broj ljudi završi zarobljen na grčkim otocima u očajnim uvjetima.
Oni koji se ipak uspiju otisnuti na Mediteran ili Egejsko more, nagurani u brodiće i s improviziranim prslucima za spašavanje koje im “osiguravaju” krijumčari često završavaju kao smrtni slučajevi te s 19. studenim IOM govori o 2 985 smrti, samo na Mediteranu.
Osim toga, gotovo svakodnevno u različitim medijima možemo čitati o rezultatima pokušaja EU i pojedinih zemalja članica da odgovornost za prihvat izbjeglica te zaustavljanje migracijskih tokova prebace na države izvan EU. Često su to države koje nemaju uređen sustav međunarodne zaštite, pa tako izbjeglice niti nemaju mogućnost tražiti i dobiti zaštitu, ili države u kojima su standardi zaštite ljudskih prava značajno niži nego u EU. Trenutno pažnju najviše plijeni dogovor između Italije i Libije koji je, osiguravajući Libiji uvjete za zadržavanje izbjeglica na svom teritoriju te preveniranje što većeg broj dolazaka na teritorij EU stvorio realnost u kojoj izbjeglice žive u uvjetima koji najbliže odgovaraju koncentracijskim kampovima. Izvještaji i svjedočanstva ukazuju kako su u Libiji izbjeglice mučene, zlostavljane, prodavane u roblje, žene i djevojčice silovane, a talijanski doktor upozorio je i o ljudima koji su mučeni na način da im se pokušalo oderati kožu.
Europo srami se!
Hrvatska srami se!
