Prošli četvrtak donesena je Odluka Vlade o preseljenju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite kojom se Hrvatska obavezala na prihvat do 100 ljudi iz Turske u 2018. godini. Hrvatska se već 2015. godine obvezala prihvatiti 150 osoba no iako do sada nije preselila niti jednu osobu, u službenom očitovanju ministra unutarnjih poslova mogli smo čuti i pročitati “kako se planira da prva skupina od ranije navedenih 150 preseli u Hrvatsku do kraja studenoga ili početkom prosinca ove godine iz Turske u Hrvatsku, a riječ je o državljanima Sirije.” Pozdravljamo odluku o preseljenju ukupno 250 osoba do kraja 2018. godine, među ostalim, jer će bar ove osobe imati mogućnost u RH doći sigurnim i legalnim putevima. Nažalost, za mnoge je taj put i dalje rizičan i nesiguran, a za mnoge je dio te nesigurnosti i susret s hrvatskom policijom koji prema posljednjem MSF-ovom izvještaju znači iskustvo nasilja te oduzimanja predmeta. Zajedno s AYS-om smo u tri navrata izvještavali i javnost upoznali sa svjedočanstvima izbjeglica koje su bili žrtve nasilnog ponašanja hrvatske policije, a MSF u ovom izvještaju fokus stavlja na djecu i mlade. Osim toga, bilježili smo i česte slučajeve push back-ova ne samo s granica već i iz policijskih postaja u Zagrebu nakon izjavljenih namjera za traženjem međunarodne zaštite.
Slovenska granična policija 30. rujna zabranila je 16-godišnjem učeniku zagrebačke gimnazije koji dolazi iz Sirije te mu je u Hrvatskoj zajedno s obitelji još prije nekoliko godina odobrena međunarodna zaštita, da zajedno s kolegama iz razreda prođe kroz Sloveniju na putu na ekskurziju u Rim jer popis učenika koji putuju na izlet i kojim se garantira da se doista radi o učenicima te škole, a koji je policiji predočio nastavnik, nije bio sastavljen na “propisanom obrascu” po propisu iz 1994. godine. Uoči odlaska na izlet njegov otac poduzeo je niz koraka kako bi izbjegao moguće neugodnosti: dobio je potvrdu talijanskog veleposlanstva, a posredno i slovenskog, da njegov sin ne treba vizu za odlazak na izlet, ako ima valjanu putovnicu i potvrdu da je redovan učenik, što se dokazuje ovjerenim popisom učenika putnika. Unatoč tome, slovenska granična policija odbila mu je odobriti tranzit kroz tu zemlju te je u kasnim večernjim satima otac morao pokupiti sina na granici, dok su njegove kolege nastavile put.
Na ovom primjeru se nažalost može vidjeti neusklađenost proklamiranih vrijednosti EU o slobodi kretanja unutar teritorija EU i praktično iskustvo osobe koja je dobila međunarodnu zaštitu u jednoj od država članica. Direktive propisuju minimalne standarde iznad kojih svaka država članica može ići u svom nacionalnom zakonodavstvu. U mnogo navrata isticali smo nepravednost takvog propisa te ćemo i u buduće inzistirati na promjenama tih odredbi, a kako se onda države članice za svoje nehumane i nepravedne prakse ne bi mogle opravdavati pukim izvršavanjem Direktiva.
Centar za kulturnu dekontaminaciju provodi projekt “SOKAK – Projekat o različitosti i radoznalosti” posvećen integraciji migrantskih i lokalnih zajednica duž tzv. “Balkanske rute” kroz stvaranje zajedničkih primjerenih narativa i praksi koje potiču interkulturni dijalog i međusobno razumjevanje. Ova online izložba predstavlja digitalne fotografije s mobilnih telefona prikupljenih tokom 2017. godine kao forme nematerijalne kulturne baštine koju migranti nose kao digitalnu prtljagu na svojim putovanjima, kao i fotografije nastale tokom radionice digitalne fotografije “Neispričane priče” u kojoj su sudjelovali članovi lokalne i migrantske zajednice. Fotografije prate priče autora. Jake izjave žele vratiti glas ljudima kojima je taj glas često oduzet te nadglasavaju riječi straha i mržnje kroz koje se razvijaju političke tenzije i manipulacije.
