Sud Europske unije u Luksemburgu donio je višeslojnu presudu u kojoj zaključuje da je Hrvatska odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu osoba koje su “masovno prešle njezinu granicu tijekom migracijske krize 2015.-2016.” Prema podacima MUP-a u Hrvatsku je tijekom 2016. godine slijedom provođenja Dublinske uredbe već vraćeno 637 osoba, a u prva tri mjeseca ove godine još 90, najviše iz Austrije i Njemačke.
Prema mišljenju Suda radi se o ilegalnim prelascima granice te je stoga prema propisanim odredbama Dublinske uredbe, Hrvatska odgovorna kao zemlja prvog ulaska. Dakle, Sud smatra da su vraćanja iz Austrije i Slovenije zakonita.
Nažalost, Sud je propustio priliku govoriti o neodrživosti i neadekvatnosti Dublinskog sustava i tereta odgovornosti koju stavlja na države na vanjskoj granici EU. Osim toga, za razliku od mišljenja Nezavisne odvjetnice tog Suda, sam Sud ne smatra da bi se veliki broj dolazaka od rujna 2015. do ožujka 2016. trebao promatrati kao specifična situacija u kojoj je Dublinska uredba nije primjenjiva.
Odnosno, u tom slučaju Hrvatska je trebala odlučiti, ili ne propustiti ljude te ih time izložiti nehumanom ili ponižavajućem postupanju i beskonačnim čekanjima na granici, a kako bi sebe zaštitila od “odgovornosti”, ili postupiti kako je postupila u rujnu 2015. i u dogovoru s drugim državama na tzv. balkanskoj ruti i Europskoj uniji omogućiti ljudima prolazak i dolazak na željene destinacije. Nakon ovakvog tumačenja može se zapitati koji su zakoniti i legalni putevi dolaska izbjeglica na teritorij Europske unije.
Također, zanimljivo je ovo igranje s vladavinom prava na razini EU te nadležnostima koje pojedine institucije, EU ili države članice imaju. Tijekom cijelog perioda dolaska i prolaska velikog broja izbjeglica, a onda i godinu i pol nakon zatvaranja službene Balkanske rute pravila se stalno mijenjaju i tako produbljuje se i produljuje neizvjesnost i nesigurnost osoba koje traže zaštitu. Često se u tim okolnostima događati da je jedina konstantna stvar bila da se pravila kontinuirano mijenjaju i iz tog razloga aktivistima Inicijative Dobrodošli! često je bilo gotovo nemoguće ljudima pružati pravnu pomoć.
Nažalost, ova presuda propustila je adresirati sve te poteškoće i potvrdila kako smjer EU nije u zaštiti prava izbjeglica na pristup teritoriju nego zaštita teritorija. Naime, zanemarivanje konteksta u kojem su se događali prelasci i smatranje kako je Dublinska uredba adekvatan alat za takve izvanredne situacije ima značajne reperkusije na daljnji razvoj sustava azila i način ravnomjerne raspodjele odgovornosti među državama članicama.
U ovom trenutku više od 570 osoba u Hrvatskoj u postupku je traženja međunarodne zaštite te su mnogi od njih, ranije vraćeni uglavnom iz Austrije, s nestrpljenjem i nadom čekali odluku Suda pravde EU. U MUP-u su nedavno rekli kako su mnogi zahtjevi došli u isto vrijeme, ali da je sve unutar zakonskih rokova – iako mnogi tražitelji tvrde da nije uvijek baš tako. S obzirom na to da su zahtjevi, nakon dugog perioda neizvjesnosti i čekanja, često odbijeni, prema navodima Isusovačke službe za izbjeglice, u posljednja tri tjedna barem je 80 ljudi napustilo Porin.
Među ljudima smještenim u Prihvatilištu sve više osjeća se beznadnost te je dio tražitelja zbog sve težeg nošenja s neizvjesnošću potražio pomoć psihijatra, a nekoliko osoba nažalost je pokušalo i okončati vlastiti život.
Otvoreno je javno savjetovanje o Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom na to da je potrebno izmijeniti odnosno dopuniti odredbe važećeg zakona kako bi se osigurala primjenjivost odredbi o pravu na smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u praksi te racionalnije korištenje raspoloživih stambenih jedinica.
A ako vas zanima što su Dobri domaćini, kampanja koju je uz bend Kries, Are You Syrious, Zakladu Solidarna i Koaliciju Solidarnosti Split pokrenula i Inicijativa Dobrodošli! radili u sklopu Tabor Film Festivala, možete saznati ovdje.
