Kao članovi Radne skupine za integraciju, koja je osnovana prvi put 2013.godine, želimo javno iznijeti očitovanje na predloženi Akcijski plan koji se trenutno nalazi u postupku javnog savjetovanja. Posljednja dva tjedna smo u tjednim izvještajima Inicijative Dobrodošli pozivali na sudjelovanje u javnom savjetovanju te upućivali zainteresirane na smjernice koje smo izradili još 2015.godine kada je Radna skupina prvi put sazvana te zatražena da predloži najvažnije aspekte koji bi trebali ući u Akcijski plan.
Posljednji i jedini Akcijski plan za integraciju koji je Republika Hrvatska dosad imala, odnosio se na period od 2013. do 2015. godine. Kao članovi radne skupine, očekivali smo da će se radna skupina sazvati krajem 2015. godine (zbog vremenskog isteka trenutnih mjera) te krenuti s radom izrade novog Akcijskog plana, no to se nije dogodilo zbog političke nestabilnosti Republike Hrvatske. U lipnju 2016. godine sazvan je prvi sastanak Radne skupine za izradu Akcijskog plana za integraciju za period od 2016. godine do 2018. godine, no do kraja 2016.godine Akcijski plan nije donesen – usprkos tome što se članovi i članice radne skupine izradili predložene mjere. Prošlo je skoro godinu dana otkako Republika Hrvatska nema Akcijski plan za integraciju te je onaj na kojem je započeto s radom u 2016.godini preimenovan na period od 2017. godine do 2019. godine. U tom procesu, u samoj radnoj skupini raspravljalo se o skupini koju će ovaj plan obuhvatiti te je odlučeno kako će se predložene mjere odnositi samo na osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita. CMS se protivio takvoj odluci jer smatramo kako osim osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, u Republici Hrvatskoj postoje i druge grupe stranaca s različitim statusima kojima je također potrebna podrška institucija i organizacija civilnog društva. Akcijski plan za period od 2013. do 2015. godine odnosio se na sve strance u Republici Hrvatskoj, kao što se i Akcijski plan EU odnosi na sve državljane trećih zemalja. Mišljenja smo kako bi i Republika Hrvatska trebala preuzeti ovakav pristup te integraciju sagledavati šire i u nju uključivati sve strance koji borave u Republici Hrvatskoj.
Pozdravljamo činjenicu što Republika Hrvatska ipak izlazi s prijedlogom Akcijskog plana za integraciju za nadolazeći period no istovremeno tražimo kvalitetnu dubinsku reviziju dokumenta u primjerenom roku kako se ne bi dalje odlagalo rješavanje gorućih problema u integraciji stranaca i osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita.
Očitovanje na predloženi Akcijski plan podijelili smo na dva segmenta komentara: opći i specifični.
- OPĆI KOMENTAR NA PREDLOŽENI AKCIJSKI PLAN ZA INTEGRACIJU
Akcijski plan za integraciju, gledan u cijelosti, ima uočljivu diskrepanciju između ciljeva i mjera, jer navedene mjere ne ostvaruju postavljene ciljeve. Mjere Akcijskog plana popis su redovitih i neambicioznih poslova kojima država uspostavlja minimalne prakse vlastita djelovanja, dok je integracija osoba s međunarodnom zaštitom u drugom planu ili posve neuočljiva. Akcijskom planu kao takvom nedostaje strategijski pogled na integraciju koja bi uključivala aspekt socio-ekonomskog osnaživanja osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita. Smjer koji Akcijski plan postavlja je gotovo u potpunosti usmjeren na socijalna prava te stavlja velika očekivanja na osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita, u pogledu vlastite integracije. U uvodnom dijelu teksta navodi se kako je integracija dvosmjeran proces koji uključuje djelovanje obiju strana, no u ovom dokumentu mjere su uglavnom usmjerene na djelovanje i očekivanja spram. Osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita ne smiju biti tretirane kao “socijalni slučajevi”, a država bi u razvojnom pogledu njihovo uključivanje u učenje hrvatskoga jezika, sustav obrazovanja i na tržište rada trebala gledati kao prioritetna područja integracije. Ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi trebala bi biti samo kratkotrajna podrška na tom putu, a nikako fokus njihova tretmana u Hrvatskoj. Smatramo kako bi ključan smjer države treba biti onaj u kojemu tijela državne uprave osiguravaju zaštitu i podršku osobama s izbjegličkim iskustvom u vidu podrške u prevladavanju traume, socijalnog uključivanja i participacije u novom društveno-ekonomskom kontekstu.
U uvodnom dijelu teksta Akcijskog plana izostaju konkretni pokazatelji uspjeha provedbe. Takvi bi indikatori trebali biti definirani za sva područja Akcijskog plana, primjerice, povećanje zapošljivosti i zaposlenosti osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za 5% ili formalno uključivanje sve djece u odgojno-obrazovni sustav i sl.
Neobično je da se u mjerama Akcijskog plana nalaze zakonske obaveze pojedinih institucija, koje su već unaprijed definirane pojedinim zakonima. Mišljenja smo da bi Akcijski plan trebao nadopunjavati postojeći zakonski okvir te doprinositi aspektima koji ne funkcioniraju u praksi – tako bi se ispunila praznina koja postoji između zakona i prakse. Ovaj akcijski plan u svakom od područja ima barem jednu mjeru koja ponavlja obaveze iz zakonskog okvira (zdravstvena zaštita, obrazovanje).
Akcijski plan odnosi se samo na osobe kojima odobrena međunarodna zaštita, a potom se u različitim dijelovima teksta spominju migranti i stranci. CMS se zalaže za to da se ovaj dokument odnosi na sve strance, no mišljenja smo da ako je odlučeno da se odnosi na jednu kategoriju – onda i sam tekst treba pratiti tu kategoriju i biti dosljedan tome.
Aktivno uključivanje osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita trebalo bi uključivati mogućnost političke participacije, pa predlažemo da se osiguraju mjere za političku participaciju na lokalnoj i nacionalnoj razini te u različitim sektorima kao što su sindikati, političke stranke, te druge različite vrste udruženja i organiziranja građana.
Obaveze institucija koje su nositelji pojedinih mjera uključuju izvještavanje o provedenim mjerama za svaku tekuću godinu te se dosad pokazalo kako je to izvještavanje uglavnom značilo navođenje obaveza proizašlih iz zakonskoga okvira za mogućnost provedbe pojedinih mjera dok o realnim pokazateljima iz prakse nije bilo riječi. Smatramo kako je važno i nužno da se za potrebe izrade, pa tako i provedbe mjera Akcijskog plana, izradi metodologija koja će institucijama služiti kao pokazatelj praćenja provedbe mjera integracije. Takva metodologija bi ujedno mogla poslužiti i kao evaluacija rada institucija te dobro polazište za kreiranje novih mjera u nadolazećem periodu.
Potičemo suradnju tijela državne uprave i organizacija civilnog društva unutar okvira međuresorne i međusektorske suradnje, no mišljenja smo da u strateškom državnom dokumentu nije potrebno isticati pojedince organizacije civilnog društva već otvoriti generalnu mogućnost suradnje svim organizacijama koje djeluju u ovom području. Tu vrstu suradnje i podrške potrebno je osigurati kroz sredstva iz državnog proračuna i europskih strukturnih fondova putem javnih natječaja.
Dosadašnja praksa pokazala je kako određene institucije ne poštuju zakonske obaveze i mjere postavljene Akcijskim planom. Zbog toga predlažemo da se uvedu sankcije za institucije koje to ne poštuju.
- SPECIFIČNI KOMENTAR NA POJEDINE MJERE AKCIJSKOG PLANA
UVOD
- Migracijska politika koja se spominje više nije aktivna. Posljednja se odnosila na period 2013.-2015. godine. Ovakvom formulacijom ostavlja se dojam da se misli na aktualnu politiku, pa sugeriramo da se točno naznači na koji se dokument ovdje misli.
- Akcijski plan se odnosi na osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita, a u samom tekstu se koriste termini poput migranti i stranci. Sugeriramo da se korištenje termina ujednači i da se u obzir uzme pojedino iskustvo svake od tih grupa stranaca. Integracija migranata u hrvatsko društvo nije ista kao i integracija izbjeglica u isto društvo. Izjednačavanje svih migranata ne uzevši u obzir njihovo migracijsko iskustvo, njegove uzroke i ciljeve, dovodi ljude u položaj nejednakih šansi i zanemarivanja specifičnosti njihova položaja.
- Držimo da Republika Hrvatska, kao i ostatak Europe, nije bila suočena s migrantskom krizom u rujnu 2015. godine. Termini poput „migrantska kriza“ i „izbjeglička kriza“ koristili su se u javnom medijskom diskursu označavajući pojavu koja je donijela probleme zemljama na tzv. Balkanskoj ruti. Ovaj Akcijski plan je nacionalni dokument kojim Republika Hrvatska definira svoj stav o ulozi države u zaštiti i podršci osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, stoga smo mišljenja da se u tom kontekstu treba govoriti o humanitarnoj krizi uzrokovanoj ratovima i nestabilnostima dijela svijeta te političkoj krizi EU koja nije oblikovala zajedničku humanu politiku tijekom posljednjeg masovnijeg dolaska izbjeglica.
- Analiza stanja koja uključuje podatak o promjeni broja tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj nije potpuna i ne navodi reference na temelju kojih se zaključuje. Porast broja tražitelja međunarodne zaštite u periodu od 2014. do 2016. godine dogodio se zbog ulaska Hrvatske u EU, politike koju RH provodi te naglog zatvaranja granica i vraćanja tražitelja međunarodne zaštite temeljem Dublinskog sporazuma.
- Mišljenja smo da nacionalni dokument treba izbjegavati prirodne termine u opisu fenomena migracija – poput izraza „priljev značajno većeg broja“, te umjesto njega govoriti o dogovorima i obavezama koje je RH preuzela kao članica EU: naročito kada se radi o preseljenju i premještanju tražitelja međunarodne zaštite.
- Mišljenja smo kako RH treba istaknuti ulogu koju je imala tijekom 2015. godine i naglasiti kako je na nastalu situaciju odgovorila uspostavom tranzitnih kampova i organizirajući prijevoz i siguran prolaz kroz RH od rujna 2015. do ožujka 2016.
SOCIJALNA SKRB I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
- Mišljenja smo da bi u sustavu socijalne skrbi trebalo učiniti više od niza mjera koje se odnose na imenovanja i slanje dopisa o obavezama koje djelatnici u sustavu socijalne skrbi imaju. S postojećih 298 odobrenih zaštita te najavom preseljenja i premještanja 1600 izbjeglica iz Italije, Grčke i Turske, bit će nužno osigurati djelatnike unutar sustava koji će skrbiti o tim ljudima. Sustav mora prepoznati kako je nužno unutar trenutnih promjena zaposliti više stručnih djelatnika te ih educirati za rad.
- Mjere koje se odnose na sustav zdravstvene zaštite ne unose novitete kojima se unapređuje već postavljen zakonodavni okvir. Predložene mjere uglavnom definiraju načine na koje će se zdravstvene djelatnike informirati o obavezama koji su dužni poštovati (informiranje, slanje dopisa i slično). Dok je uloga posredovanja i podrške osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita stavljena na organizacije civilnog društva i njihove volontere.
- Pohvalna je mjera 4.1. koja će riješiti dosadašnju poteškoću u praksi zbog koje neki liječnici nisu prihvaćali osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita kao pacijente – jer ih nisu mogli prijaviti u sustav.
UČENJE JEZIKA I OBRAZOVANJE
- Mjera 10.01. U najkraćem mogućem roku djecu i mlade uključiti u odgojno-obrazovni sustav na svim razinama (predškolski odgoj, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, visoko obrazovanje) je zakonska obaveza te ne vidimo razlog da ona u Akcijskom planu još jednom bude naglašena kao mjera. Svakako vidimo potrebu da RH izradi Protokol uključivanja djece i mladih u odgojno obrazovni sustav kojima uklanja sve formalne prepreke redovnog uključivanja u nastavu i pohađanja škole uz osiguranu pripremnu i dopunsku nastavu.
- U mjerama koje se odnose na visoko obrazovanje osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, držimo da je nužno prilagoditi informacijski sustav i kriterije upisa na visoka učilišta te omogućiti besplatno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija putem dokumenata ako ih osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita posjeduju. U slučaju kada osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita ne posjeduje navedeni dokument, a iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu kvalifikaciju, potrebno je provesti procjena ranije stečenih kompetencija.
ZAPOŠLJAVANJE
- Područje zapošljavanja je u mnogim zemljama EU osnova integracije te je kao takvo stavljeno na prvo mjesto integracijskih mjera. Mišljenja smo da bi se RH trebala ugledati u takav pristup te ga obuhvatiti za cjelokupno stanovništvo – jer je rad i zapošljavanje osnova za izlazak iz sustava socijalne skrbi, uključivanje u društvo te rad na samostalnosti.
- Smatramo kako se popisom navedenih mjera u Akcijskom planu neće povećati zapošljivost osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita i time logično neće imati ni povećan broj zaposlenih osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita. Smatramo kako je nužno oblikovati aktivne mjere zapošljavanja onih s međunarodnom zaštitom, a kao preduvjet toga učiniti kvalitetnijima procese savjetovanja i profesionalnog usmjeravanja temeljen na Evaluaciji i analizi pruženih usluga savjetovanja i profesionalne orijentacije od strane djelatnika HZZ-a.
- U prijedlogu mjera očekujemo i mjeru koja se odnosi na razvijanje modela učenja hrvatskog jezika u kombinaciji s učenjem određenih vještina koje će izbjeglicama koristiti u daljnjoj integraciji te u budućem zaposlenju.
- Osim toga, dodajemo da je nužna mjera koja naglašava educiranje poslodavaca o važnosti zapošljavanja osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita i njihova uključivanja na tržište
- Potrebno je uvesti mjeru koja će razviti modele učenja hrvatskog jezika u kombinaciji s učenjem određenih vještina koje će osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita koristiti u daljnjoj integraciji te u budućem zaposlenju.
- Potrebno je dodati mjeru o educiranju poslodavaca o važnosti zapošljavanja osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita i uključivanja na tržište rada.
MEĐUNARODNA SURADNJA
- Područje međunarodne suradnje relativno je usko definirano stoga sugeriramo da se mjere obliku na način da tijela državne uprave ostvaruju suradnju temeljenu na cjelovitom razumijevanju i prijenosu iskustava integracijskih procesa u drugim zemljama članicama EU koje obuhvaćaju primjere dobre prakse kao i učinkovite načine rješavanja poteškoća u integraciji.
MEĐURESORNA SURADNJA
- Područje međuresorne suradnje obuhvaća niz administrativnih poslova koje smatramo nužnim poslovima tijela državne uprave da bi se uspostavio kakav takav sustav integracije osoba s međunarodnom zaštitom. Međutim, smatramo kako je tijelima državne uprave potrebno jačanje stručnih i administrativnih kadrovskih kapaciteta te predlažemo da Akcijski plan sadržava i takvu mjeru, odnosno niz mjera koje će državi omogućiti efikasnost, a osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita pristojnu kvalitetu života.
PODIZANJE SVIJESTI O PROBLEMATICI OSOBA KOJIMA JE ODOBRENA MEĐUNARODNA ZAŠTITA
- Naziv područja koji se definira nije prikladan jer se o osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita na ovaj način govori kao o tome da su problem. Predlažemo da se umjesto postojećeg naziva područje izmijeni u “Senzibilizacija javnosti i stručnih djelatnika”
