Ekspertni forum ‘Uključivanje djece izbjeglica u hrvatski odgojno-obrazovni sustav’ održan je u petak, prvo s donositeljima odluka i organizacijama civilnoga društva, a potom s nastavnicima iz osnovnih škola iz Zagreba i Kutine. Na forumu se razgovaralo o premošćivanju problema učenja hrvatskoga jezika i pripremne nastave za djecu izbjeglice kao inojezične govornike te podršci koja je potrebna nastavnicima i stručnim službama za kvalitetan rad.
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina 15. ožujka je na javno savjetovanje stavio Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita za razdoblje od 2017. do 2019. godine. Temeljna polazišta i zalaganja objavljena su u dokumentu Centra za mirovne studije “Smjernice za integraciju izbjeglica i iregularnih migranata u hrvatsko društvo”. Inicijativa Dobrodošli! poziva sve zainteresirane da se odazovu javnom savjetovanju te doprinesu izgradnji kvalitetnog sustava integracije osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita.
Link na javno svjetovanje dostupan je ovdje: https://esavjetovanja.gov.hr/
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je iznimno važnu presudu u predmetu Ilias i Ahmed, izbjeglica iz Bangladeša, protiv Mađarske. Sud je utvrdio da je Mađarska, u tranzitnoj zoni uz granicu sa Srbijom, nezakonito lišavala izbjeglice slobode te da je praksa vraćanja tih osoba u Srbiju predstavljala povredu prava na zaštitu od mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja. Mađarska je kršila njihova ljudska prava jer je tretirala Srbiju kao sigurnu treću zemlju, bez razmatranja individualnih zahtjeva izbjeglica, pri tom zanemarivši izvještaje relevantnih organizacija, poput UNHCR-a i ECRE-a, koji progovaraju o neadekvatnosti sustava azila u Srbiji. Vraćanje u Srbiju na ovakav način je nezakonito i zato što može dovesti do daljnjeg lančanog vraćanja u Makedoniju i Grčku, u koju se nije smjelo vraćati izbjeglice temeljem odluka Europskog suda za ljudska prava te Suda Europske Unije.
Prošla je godina dana od sklapanja ugovora između Europske unije i Turske kojim se želio usporiti dolazak izbjeglica na EU teritorij te koji je uvelike doprinjeo narušavanju ljudskih prava izbjeglica s čime se slažu mnoge organizacije za zaštitu ljudskih prava. Dogovor je se sastojao “jednostavne razmjene” koja je podrazumijevala da će Turska za svaku izbjeglicu koju primi iz Europske unije u zamjenu poslati izbjeglicu iz Sirije koja se nalazi u jednom od turskih kampova.
Ono što nevladine organizacije s terena navode jest da je takav dogovor u stvarnosti doveo do produljenja i pogoršanja uvjeta života tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelji zarobljeni na grčkim otocima mjesecima žive u iznimno lošim uvjetima i u prenapučenim kampovima s ograničenim pristupom učinkovitom azilnom sustavu koji se iz dana u dan mijenja. Međunarodne organizacije Save the Children i Médecins Sans Frontières u odvojenim izvještajima govore o zabrinjavajućim brojevima osoba s problemima mentalnog zdravlja, slučajevima samoozljeđivanja kod djece od samo 9 godina te pokušajima samoubojstava u grčkim kampovima.
Ono što još više zabrinjava jesu vijesti o sklapanjima novih, sličnih ugovora Europske unije s drugim susjednim zemljama što govori u prilog tome da EU nije naučila ništa iz loših i pogubnih odluka koje je do sada donijela. Ovakve političke odluke ne samo da doprinose daljnjem nepoštivanju međunarodnih zakona koji štite prava izbjeglica već su u potpunoj suprotnosti sa svim vrijednostima za koje Europa tvrdi da ih poštuje.
