“Dati pomoć svakom siromašnom čovjeku je daleko iznad mogućnosti bilo kojeg čovjeka. Briga o siromašnima je obaveza društva u cjelini.” Baruch Spinoza
Cijela ova situacija nas primorava na sveopću solidarnost prema njima. Human i odgovoran odnos prema njihovom položaju da imamo u vidu da je svaki od nas mogao biti izbjeglica, da su izbjeglice ljudska bića, da su izbjeglice kao žrtve rata pogodile oba spola, sve uzraste, da je izbjeglica zbirna imenica, poslije ubijenih, ranjenih i oboljelih zbog rata najveći gubitnik. Oni su izbačeni iz vlastitog doma, zanimanja, radnih i društvenih formalnih i neformalnih grupa. Oni su “iščupani” iz društvenog korijena. Oni su tako dovedeni u stanje bijede da se nalaze u položaju milostinje ni za živjeti ni za dostojno umrijeti. Mnogi su bili prisiljeni otići iz svojih domova i nisu mogli ništa ponijeti. Njihove kuće su porušene, tamo se ratuje dan i noć. Njihovi životi i životi njihovih obitelji bili su u opasnosti. Tamo su im ostale uspomene, njihovo djetinjstvo, njihova budućnost i budućnost njihove djece. Nekima su poginuli njihovi najmiliji, članovi obitelji; oni bježe u druge države tražeći novi i bolji život!
Iz eseja Ambasadorice solidarnosti Mandalene Ćutunić
