Današnji dan započeo je s viješću o zatvaranju srpsko-hrvatskoga graničnog prijelaza Bezdan-Batina. Neslužbeno se govorilo kako je prijelaz zatvoren zbog pokušaja prijelaza izbjeglica. Naime na mostu koji povezuje dvije države postavljane su ograde koje bi trebale služiti u situacijama dolaska izbjeglica. Takvim postupkom hrvatska Vlada je pokazala kako ima namjeru krenuti putem militarizacije, umjesto humanosti i solidarnosti. Inicijativa Dobrodošli! strogo osuđuje militarizaciju i barijere na granicama te poziva na otvorenost društva.
Dobrodošlicu i otvorenost Hrvatska će moći pokazati već sutra, 1. srpnja kada će u Prihvatilište u Zagrebu iz Italije doputovati prvih 8 osoba, izbjeglica iz Sirije i Eritreje, u sklopu dogovorenih kvota o premještanju. Navedene osobe će dolaskom u Hrvatsku ući u ubrzani postupak dobivanja međunarodne zaštite te, ukoliko im ista bude odobrena, nastaviti svoje živote u Zagrebu, Splitu ili Rijeci.
Ovaj smo tjedan detaljnije pričali s izbjeglicama smještenim u Porinu o tome koje probleme smatraju najtežima i što im je najpotrebnije. Povratne informacije koje smo od njih dobili pokazuju da im najveći problem prestavlja dugotrajnost postupka traženja azila. Mnogi od njih mjesecima čekaju na odluku, što produbljuje njihovu neizvjesnost i nesigurnost, te im onemogućuje prilagodbu na život u Hrvatskoj. Primijetili smo također da pri odradi prvog intervjua nisu bili svjesni koje detalje je potrebno istaknuti i koliko je bitno rastumačiti vlastitu situaciju zbog koje su morali napustiti vlastitu zemlju. Ono što ih dodatno zabrinjava su sve češće odluke o odobrenju ili odbijanju međunarodne zaštite na temelju zemlje ili regije iz koje dolaze. Pojasnili su nam kako u regijama koje se smatraju sigurnima i dalje postoje manji intenzivni sukobi i kako nečije političko ili vjersko opredjeljenje može bitno utjecati na sigurnost vlastitog života. Što se samih uvjeta trenutnog života u Hrvatskoj tiče, naglasili su kako im nemogućnost korištenja javnog prijevoza predstavlja golem problem, jer im otežava kretanje i komunikaciju s lokalnim stanovništvom. Zdravstvena zaštita je također vrlo problematično područje, koje su mnogi od njih istaknuli kao zabrinjavajuće. Naime, po zakonu stranci i tražitelji azila imaju pravo samo na hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje. Poimanje sintagme prijeko potrebno liječenje nažalost se uvelike razlikuje kod liječnika i izbjeglica, a neinformiranost liječnika o pravima stranaca i tražitelja azila često dodatno komplicira čitavu situaciju.
