Broj osoba u kampu u ponedjelak je bio isti kao i dana ranije – 113, ali je jedan muškarac tijekom dana zatražio azil. U razgovoru s ljudima u sektorima, i dalje je najčešće pitanje bilo hoće li se granice otvoriti. Nekolicina njih nam je rekla kako će u sljedećim danima tražiti azil, ali su istaknuli kako je to jedino što im preostaje ako ne žele biti zatvoreni.
Jučer ujutro se u sektoru s muškarcima, a kasnije i u onom s obiteljima, održao prvi sat engleskog jezika, organiziran od strane organizacija NCM i VCSB. Svi prisutni su pozorno pratili sat do kraja, a nekolicina motiviranijih je čak i nakon sata nastavila vježbati naučeno. Veliki interes i dobro raspoloženje predavačima su dali vjetar u leđa za buduće radionice.
Danas Inicijativa Dobrodošli, u suradnji s IOM-om i VCSB organizira prvi sat hrvatskog jezika za sve zainteresirane u sektoru s obiteljima. Nadamo se da će se današnji entuzijazam ponoviti.
Zbog izvrsne suradnje izbjeglica i pomagača u sportskim aktivnostima, u kampu se razmatra produljenje vremena predviđenog za sportske aktivnosti. Na poboljšanju internetskog signala se još uvijek radi, a šatori za aktivnosti uskoro će biti opremljeni i televizorima. Ipak, najveća želja izbjeglica smještenih u kampu i dalje je sloboda.
Ukupno 43 osobe, trima avionima iz Turske, stigle su u ponedjeljak u Europsku uniju, sukladno sporazumu EU-Turska. Prva skupina izbjeglica iz Turske stigla je zrakoplovom u njemačku zračnu luku u Hanoveru sukladno sporazumu između Europske unije i Turske. Šesnaest izbjeglica, koliko je i bilo najavljeno, redovnim je letom iz Istanbula stiglo u Hanover na sjeveru Njemačke tijekom jutra, a iduća skupina od 16 izbjeglica oko podneva. Radi od “tri sirijske obitelji”, a u skupini je petero djece, te će biti smještene u prihvatni centar Friedland blizu Goettingena. Također je 11 izbjeglica stiglo u Finsku.
U ponedjeljak ujutro oko 9 sati, nekoliko sati prije nego što je službeno najavljeno, dva su broda s izbjeglica stigla s grčkog otoka Lesbosa u turski grad Dikili. Izbjeglice su izlazile jedna po jedna u pratnji zaštitara, nema informacija o tome da su pružale otpor. Brod iz Chiosa je stigao zadnji te su deportirane izbjeglice morale satima čekati u blizini luke dok drugi brodovi nisu ostali prazni.
Dolazak broda dočekalo je mnogo dužnosnika i političara, te velik broj međunarodnih medija, iako pojednim novinarima dolazak nije bio dopušten. Policija je čekala uz ogradu, helikoptere i vodene topove. Nekolicina je aktivista iz Izmira, kao i lokalnih stanovnika, postavila prosvjedne transparente s natpisima “Zaustavite deportacije” i “Otvorite granice!”, ali su transparenti ubrzo uklonjeni. Aktivistima je policija također naredila udaljenje, no oni su, zbog velike prisutnosti medija, ipak uspjeli ostati.
Osim dvije osobe iz Sirije, za koje se tvrdi da su se vratile dobrovoljno, sve deportirane izbjeglice, odnosno 136 s Lesbosa i 66 iz Chiosa dolaze iz Alžira, Pakistana, Bangladeša i Šri Lanke. U ponedjeljak ujutro je još bilo potpuno nejasno gdje žele odvesti ljude deportirane s Lesbosa i Chiosa, pa tako ni gradonačelnik Dikilia nije imao informaciju gdje će izbjeglice biti smještene. Ipak, prema informacijama koje su prikupili aktivisti, izbjeglice su autobusima prevezene u kamp nedaleko od bugarske granice, ali bi uskoro trebale biti deportirane u zemlje porijekla. Što će se dogoditi sa Sirijcima ostaje nepoznanica.
Kako slika govori više od tisuću riječi, u izvještaju dijelimo s vama fotografiju koja je u ponedjeljak kružila po društvenim mrežama, a koja je snimljena tijekom prve deportacije brodom iz Grčke prema Turskoj. Podsjećamo kako je postupak traženja međunarodne zaštite individualan i kako je pristup sustavu međunarodne zaštite potrebno osigurati svima koji zbog ugroze vlastitog života bježe iz matičnih država.
Slika je preuzeta sa stranice Eurasia Diary.
