Na prosvjedu predstavnici organizacija koji će iz svojih perspektiva govoriti o položaju izbjeglica i posljedicama politika zatvaranja granica na živote izbjeglica. U ime svojih organizacija govorile su predstavnice Zelene akcije, Centra za ženske studije i udruge RODA (Roditelji u akciji).
Marija Mileta iz Zelene akcije upozorila je na utjecaj okolišnih problema na okolišnu pravdu i izbjeglištvo:
„Izbjeglištvo i migracije jedan su od najvidljivijih manifestacija okolišne i klimatske nepravde, jer mnogi su ljudi izgubili svoje domove zbog toga što većina razvijenih zemalja nije voljna priznati svoje odgovornosti i djelovati u skladu s njima.
Rad na okolišnoj pravdi znači da smo svjesni kako su sustavi moći koji su uzrokovali klimatske promjene i koji ih i dalje pogoršavaju također uzrok nejednakosti, nepravde i diskriminacije u raznim oblicima. Kompleksna je priča kada su u pitanju razlozi zašto ljudi dolaze u Europu – bježe od rata, političkog progona, nezaposlenosti, gladi, degradacije okoliša, klimatskih promjena. No, svi ti razlozi imaju nešto zajedničko, a to je da bogate i razvijene zemlje, pretežno europske, imaju političku i ekološku odgovornost.
Nedjelovanje po pitanju klimatskih promjena uvelike će pogoršati sadašnju izbjegličku situaciju!
Zemlje na Globalnom Jugu, tj. u Africi, na Bliskom Istoku, itd., koje su već na nekoj razini doživjele nepravdu, bilo zbog iskorištavanja resursa ili ratova, sada su također pogođeni posljedicama klimatskih promjena. 27 milijuna ljudi biva raseljeno zbog klimatski i vremenski povezanih katastrofe svake godine, a iako su mnogi raseljeni unutar svojih zemalja i regija, te zemlje prolaze kroz ogromne društvene i ekonomske promjene. UNHCR predviđa kako će oko 250 milijuna ljudi biti raseljeno do 2050. godine, kao posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, sve manje zaliha vode i degradacije poljoprivrednog zemljišta, ali i borbe oko resursa.
Predviđanja su da će neuspjeh u rješavanju problema klimatskih promjena značiti ne samo katastrofalne vremenske neprilike, već i nacionalne nestabilnosti i oružane sukobe.
Stoga, razvijene zamlje zapada, a posebno Europska unija, čiji je dio i Hrvatska, moraju preuzeti odgovornost i djelovati po pitanju ublažavanja posljedica klimatskih promjena i otvoriti granice onima koji više nemaju uvjeta za život u svojim zemljama!“
Nataša Medved iz Centra za ženske studije također se obratila građanima i građankama okupljenima na prosvjedu Zatvaranje granica ubija!
“Uoči 8. marta, Međunarodnog dana žena, 3. ožujka, Odbor za ljudska prava i rodnu jednakost Europskog parlamenta predstavio je iscrpan dokument o ženama izbjeglicama i tražiteljicama azila, s fokusom na zaustavljanje nasilja nad ženama, na njihovim zdravstvenim problemima i mjerama za njihovu integraciju.
Samo pet dana poslije, na sam 8. mart, na vratima tvrđave Europe izvješena je tabla: zatvoreno!
Sigurno je da će se nakon zatvaranja granica trgovina ljudima povećati. Trgovina ženama posebno. Mnoge žene izbjeglice već sada završavaju kao seksualno roblje, a zatvaranjem granica ta će se praksa samo povećati.
Dvije trećine izbjeglica danas čine upravo žene. Njihove su potrebe na tom putu specifične!
U ovome trenutku u kampovima u Turskoj ostalo je 15 posto trudnih Sirijki! Hoće li žene svoju djecu rađati u neslobodi, u blatu, u gladi i neizvjesnosti, izložene svakodnevnom seksualnom nasilju koje doživi svaka treća žena izbjeglica?
Europa bez granica bilo je povijesno prirodno stanje koje je brutalno i krvavo uništeno tek tijekom dva svjetska rata u 20. stoljeću.
Danas se u Europi izbjeglička kriza uzima kao povod za nastavak tog najcrnijeg poglavlja u povijesti novije Europe i to zatvaranjem granica, podizanjem ograda i zidova unutar Europe.
Ne dozvolimo da nas zastrašuju ksenofobnom propagandom!
Otvorite granice!”
Ivana Zanze iz udruge RODA, čije volonterke ženama izbjeglicama pružaju podršku u dojenju od početka izbjegličke krize u Hrvatskoj poručila je:
“Danas sam ovdje 40 Rodinih volonterki koje već pet mjeseci svakodnevno pomažu majkama i djeci koje prolaze kroz Hrvatsku.
Nama Rodama puni su džepovi igračaka da možemo umiriti svako uplakano dijete koje su u 2 ujutro izveli iz vlaka. Puni su nam džepovi uložaka za žene koje su neki dan rodile.
Sada čitamo da će umjesto gumenim igračkama i plišancima, na tu djecu gumenim mecima, na te žene plinskim bombama.
Ne trebate biti roditelji da znate, osjećate, kako je djetetu koje večeras liježe u blatu, kako je ocu dok štedi na mlijeku koje miješa u hladnoj vodi i prljavoj bočici. Da znate kako je majci koja je prije šest mjeseci rodila, a danas dijete pokapa u moru.
111082 djece prošlo je u ovih pet mjeseci kroz Hrvatsku. Tolikodjece rodit će se u Hrvatskoj u sljedeće tri godine. Nama, njihovim roditeljima, obećaju 1000 eura, ali nemojmo se zavaravati da i na našu djecu ne bi gumenim mecima, da im ne trebaju za mirovine.
Dijete koje vam je pred
žilet žicom,
pred vojnikom
pred gumenim metkom
pred plinskom bombom
nije prvo izbjeglica, nije prvo Sirijka, nije prvo Kurd, nije nikad ilegalno.
Ono je samo i jedino dijete.
Zatvaranjem granica ih ubijamo. Našim autocestama vozit će se leševi djece u kamionima. Ne smijemo to dopustiti.”
Foto: Anđela Dražić, FB Zagreb Light Brigade
