U kampu u Slavonskom Brodu i dalje borave 192 osobe.Sektor (3) u kojem su obitelji, djeca, žene i starci je prostran te pruža mnogo više sadržaja od sektora (1) u kojem borave muškarci samci. U njemu je prisutno više više predstavnika organizacija te je atmosfera nešto vedrija zbog mnoštva dječice koja trče na sve strane i koriste odličnu neverbalnu komunikaciju s osobama koji ne poznaju njihov jezik. Sektor za muškarce samce je upola manji, depresivniji i s manje sadržaja. Organizacija ADRA će sljedećih dana u sektore postaviti stolove za stolni tenis i stolni nogomet.
Obitelji i djeca spavaju u kontejnerima, dok su ostali u šatorima. Smještaj je vrlo bazičan i poprilično neprilagođen za dulji boravak u njemu. To svakako nije mjesto koje bi itko nazvao domom.
Tijekom boravljenja u sektorima, doznali smo kako su neke osobe zatražile povratak u zemlje porijekla, a neke planiraju tražiti azil u nadolazećim danima. Pitanja koja nam postavljaju su svakog dana ista: “Planira li EU neki novi summit? Ima li nešto novo u političkim odlukama? Hoće li se otvoriti granice? Mogu li ići kod moga brata? Ako ostanem ovdje hoću li moći studirati? Koliko dugo traje postupak azila? Koja je razlika između azila i supsidijarne zaštite? Hoću li moći posjetiti svoju obitelj u drugoj zemlji ako tražim azil u Hrvatskoj?”.
Izbjeglicama u kampu mnogo znače razgovori s volonterima, a pogotovo s volonterima koji su i sami nekoć bili tražitelji azila te im je odobrena međunarodna zaštita – ponajprije jer im oni mogu dati informacije iz prve ruke o tome kakva je praksa u Hrvatskoj. Također ih veseli da mogu popričati s njima na materinjem jeziku. Razgovor im je jako važan – zbog podrške i mogućnosti da s nekime podijele svoje dileme, strahove i želje. Svi žele na slobodu.
Organizacije koje djeluju u kampu su se jučer sastale s zapovjednikom kampa koji je odgovarao na konkretna pitanja i poteškoće. Još uvijek se ne zna što će biti sa svim osobama koje u kampu borave ukoliko ne zatraže azil. Srbija odbija primiti bilo koga, iako postoje pojedinci koji žele povratak u Srbiju.
Bugarska je spremna postaviti ogradu na svoju granicu s Grčkom kako bi spriječila ulazak izbjeglica, izjavio je bugarski premijer Bojko Borisov. Bugarska dijeli 500 kilometara dugačku granicu s Grčkom, pa žele zaustaviti dolazak izbjeglica koji bi mogli krenuti tim putem nakon zatvaranja tzv. balkanske rute. Bugarski parlament je prošli mjesec dopunio zakon kako bi dopustio vojsci da sudjeluje u zajedničkim ophodnjama s policijom na granicama u pokušaju da izbjegne dolazak izbjeglica.
U Makedoniji, na granici sa Srbijom, još uvijek čeka oko 1300 ljudi, nadajući se da će Europa napokon početi puštati ljude. Jedan dio ljudi nalazi se na samoj granici, a drugi u kampu Tabanovce, a izbjeglicama je dopušten ulazak i izlazak iz kampa. U zadnja tri dana, aktivistima i udrugama, osim Crvenog križa I UNHCR-a nije dopušteno da dođu u područje na granici sa Srbijom na kojem se nalaze izbjeglice.
Donosimo fotografiju rasporeda registracije za 50 000 izbjeglica koji se nalaze u Grčkoj – ured u Ateni radi dva sata dnevno! Sramotan način provođenja sramotnih odluka Europske unije.
