• Problemi isti, odgovori nedostatni

    739! – brojka je s kojom Republika Hrvatska ulazi u novu godinu sustava međunarodne zaštite – od dana kada je počela odobravati zaštitu osobama koje je ovdje traže, odnosno od 2016. pa do danas, odobreno je 600 azila i 139 supsidijarnih zaštita. Posljednjih godina se broj odobrenih zaštita povećao, no Hrvatska je i dalje – u odnosu na neke druge zemlje članice EU – restriktivna u odobravanju međunarodne zaštite; a ujedno i manje poželjna zemlja destinacije zbog nekvalitetnog integracijskog sustava. Na poboljšanje kvalitete sustava uvelike utječu politike koje institucije sprovode, zato te nam je posebni interes pobuđuje informacija o izradi nove Strategije za demografiju, u sklopu koje će se izraditi tzv. Migracijski plan. Iako Hrvatska od 2016. godine nema Migracijsku politiku odnosno istu provodi na temelju Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, smatramo kako bi zbog kvalitetnijeg i sveobuhvatnijeg pristupa fenomenu migracija adekvatnije bilo da se izradi i Migracijska politika.

    Hrvatska također sudjeluje u programu preseljenja izbjeglica iz Turske te je, prema posljednjim informacijama u zadnjoj grupi izbjeglica, 50 osoba preseljeno i smješteno u Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini; a država je za njih namijenila 14 stanova u gradu Rijeci, koji se odnedavno priključio planu razmještaja. Grad Osijek, koji već ima neka iskustva s planom premještanja, a o njima pomnije izvještava Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, koji je početkom godine objavio Izvješće o integracijskom auditu grada Osijeka – kvalitetan pregled institucionalne i civilne spremnosti na uključivanje stranih državljana u javni gradski život te pružanje podrške za uspostavu takvog sustava.

    Hrvatski mediji i MUP izvijestili su o pronalasku 15 osoba na području planine Plješivica, koji su po teškim zimskim uvjetima prešli hrvatsku granicu iz BIH. Zatražili su azil, te će biti smješteni u Prihvatilište. Iako je ovog puta tragedija spriječena, Inicijativa Dobrodošli smatra kako pokušaji dolaska do sigurnosti i dostojanstvenog života neće prestati. Ljudi svakodnevno riskiraju živote tražeći sigurnost i bojimo se  da ćemo ovakve vijesti ponovno slušati, ako se odnos prema migracijama u Hrvatskoj, Europi, ali i u cijelom svijetu ne promijeni. Ovakve nesreće mogle bi se izbjeći  onda kada bi se omogućio pristup hrvatskom sustavu azila te ako i kada bi se poštivalo nacionalno i međunarodno zakonodavstvo vezano za mogućnost traženja zaštite. Omogućavanje sigurnih i legalnih puteva ključno je za zaštitu ljudskih života i prevenciju zlouporabe sustava te svih oblika nasilja s kojim se ovi ljudi susreću tijekom svog života u tranzitu.

    Početkom godine InfoPark iz Srbije izvijestio je kako se u Srbiju dobrovoljno vraća sve više izbjeglica koji su boravili u BiH, a prema provedenim intervjuima s ljudima koji su se vratili kao razloge navode i vrlo loše stanje u Bosni, odnosno izostanak adekvatnog smještaja i skrbi, teške zimske vremenske uvjete te proživljeno nasilje.  O nasilju na srpsko-hrvatskoj granici koje se i dalje događa izvijestila je uz detaljan opis i fotografije – srpska organizacija APC/Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila. Dok o nasilju na hrvatsko-bosanskoj granici i dalje redovno izvještava kolektiv No Name Kitchen.

    U nedostatku sigurnih i legalnih puteva, Sredozemno more nastavlja biti granica Tvrđave Europe na kojoj stradava najviše ljudi. Pred kraj godine jer su se u njemu za dostojanstvo i život borili mnogi, tako su 49 ljudi spasili članovi posade broda Sea Watch 3 i Albrecht Penck Sea Eye, nakon čega su 19 dana plutali dok Malta nije finalno pristala dozvoliti im uplovljavanje, uz dogovor da se sve osobe razmjeste unutar nekoliko zemalja: Italija, Francuska, Njemačka, Portugal, Irska, Rumunjska, Nizozemska i Luksemburg.
    51 osobu kurdskog podrijetla spasilo je talijansko lokalno stanovništva u južnoj pokrajini Kalabriji nakon što su se potopili brodovi u kojima su se nalazili.
    Točan broj onih koji su izgubili živote u moru, vjerojatno nikad nećemo znati.

    Napredak u zaštiti ljudskih života tijekom života u tranzitu može se pronaći u odobravanju rezolucije o europskom sustavu humanitarnih viza od strane Europskog parlamenta na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, s apsolutnom većinom od 429 glasa. Ova rezolucija trebala bi omogućiti tzv. državljanima trećih zemalja da se prijave za ulazak na teritorij EU na temelju humanitarnih razloga te tako nastojalo osigurati da države članice ispunjavaju svoje međunarodne obaveze. Ipak, pitanje je hoće li zemlje članice prebjeći u odobravanje većeg broja humanitarnih viza umjesto međunarodnih zaštita. Naime, humanitarna viza osigurava mnogo manji set prava od međunarodne zaštite, pa  primjerice ne osigurava pravo na rad. Turska, koja je potpisnica Ženevske konvencije, po kojoj izbjeglice mogu biti samo iz Europe, a ne i Protokola iz New Yorka, koji priznaje izbjeglice s bilo kojeg teritorija,odobravala je ovaj tip viza osobama iz Sirije  na samom početku sukoba u Siriji, te su Sirijci nakon godina života u Turskoj bez prava na rad i obrazovanje odlučili pokušati potražiti bolji život upravo u EU – kada je i započela velika migracija prema EU. Humanitarna viza bi mogla spriječiti smrtna stradavanja i nasilje na granici no ostaje pitanje hoće li će osigurati dostojanstven i uključiv život u nekoj zemlji ili zapravo dovesti do daljnjeg urušavanja sustava međunarodne zaštite; ili će ga pak političari zloupotrebljavati.

    NAJAVE:

    • ECRE je objavio komentare na prijedlog Europske Komisije o Recast Return Directive
    • Časopis Kriminologija i socijalna integracija poziva na podnošenje radova na temu “Migracije – kriminološki i integracijski izazovi”. Radove je potrebno dostaviti do 1. ožujka 2019. godine na adresu: ksi@erf.hr
    • Objavljen je vrlo koristan Priručnik za facilitatore koje se bave različitošću.

Odgovori